Godine 1965. Muhammad Ali nokautirao je Sonnyja Listona nakon samo 105 sekundi u ringu i osvojio svjetsku titulu. Presudni Alijev udarac ušao je u povijest kao fantomski, velik dio publike nije ga ni uspio vidjeti. Liston je postao najbrže nokautirani bivši svjetski prvak. Brzi poraz zadan „misterioznim“ udarcem i Listonove veze s američkim podzemljem potaknuli su priče kako je borba bila namještena. Nakon tog poraza Liston je ubilježio još par pobjeda, ali sve su ostale u sjeni optužbi o namještanju meča. Novu priliku za svjetsku titulu nije dobio.
To je bio kraj Sonnyja Listona, velikog crnog američkog boksača, kraj po kojem ga se danas pamti. A gdje je bio početak Sonnyja Listona, velikog crnog američkog boksača? U potrazi za odgovorom na to pitanje, okrećemo se knjizi Nicka Toschesa „Noćni vlak“. Prije nego što je postao Sonny, Liston se zvao Charles. Rodio se u Arkansasu nekad krajem 1920-ih ili početkom 1930-ih, nitko nije znao točno. U uvodnom poglavlju Tosches piše: „Reći da je Charles Liston bio rob bila bi jeftina metafora za život čovjeka.“ Poznanici opisuju Listonovo odrastanje kao biljeg vremena u kojem je bio „samo još jedna crnčuga“. Nije znao čitati, nije znao pisati, nije mogao činiti „većinu toga što je ovaj svijet zahtijevao u zamjenu za ono što je nazivao dobrom, poštenom plaćom“.
Prvi puta u zatvoru je završio početkom 1950-ih zbog pljačke. Priznao je krivnju, osuđen je na pet godina, a kaznu izdržavao u državnom zatvoru Missouri u Jefferson Cityju. William P. Steinhauser, koji je bio pomoćni upravitelj zatvora u to doba, sportskom novinaru Andrewu Sturgeonu Youngu kazao je da je Liston radio u zatvorskoj kuhinji te na utovaru i istovaru robe. Iako su mnogi nagađali o tome odakle mu nadimak Sonny, nitko sa sigurnošću nije znao reći tko mu ga je nadjenuo u zatvoru. Ali zna se tko je čovjek koji mu je prvi put stavio boksačke rukavice na šake. Bio je to velečasni Edward B. Schlattmann, zatvorski kapelan.
Standardne boksačke rukavice nisu bile krojene za šake koje je imao Sonny Liston. Prsti su mu se dali nagurati u najveće od njih, ali se na zapešću rukavice nisu mogle pravilno vezati. Tek će kasnije u životu imati novca za rukavice rađene po mjeri, od tvrtke Sammy Frager u Chicagu. Listonov prvi trener u zatvoru bio je još jedan crni zatvorenik. U posljednjem meču u zatvoru Liston je sudjelovao 4. jula 1952. godine. Uvjetno je pušten na slobodu krajem te godine, našao posao u čeličani i malu radničku sobu u ulici nazvanoj po borovima u kojoj se nije dugo zadržao.
Iste te godine tenor saksofonist Jimmy Forrest dominirao je R&B ljestvicama žestokom ritmičnom numerom nazvanom „Night Train“ (Noćni vlak). Forrest je krajem 1940-ih svirao u orkestru Dukea Ellingtona i „Night Train“ je komponirao na segmentima dviju ranijih Ellingtonovih pjesama („That’s The Blues, Old Man“ i „Happy-Go-Lucky Local“). Ukrao čovjek, što je Liston razumio. Kome je život ukraden, taj često i nema druge nego da krade. Ploču „Night Train“ Liston je puštao stalno, na svakom treningu. Pripremao se za Zlatne rukavice, natjecanje za koje nije bilo dobnog ograničenja. Trebao mu je samo bilo kakav rodni list, bilo kakva izjava starijeg člana obitelji za utvrđivanje datuma rođenja. I tako se dogodilo da je po prvom izlasku iz zatvora Liston crno na bijelo dobio i datum rođenja – 8. maja 1932. Godina je bila 1952., imao je navodno 20 godina, zvao se Sonny i bio je navodno slobodan čovjek. Slobodan da uđe u ring.
piše Ivana Perić