Bismillah, Bilale

Boksač Bilal Fawaz se nada da njegov slučaj može privući pozornost na položaj mladih migranata i tražitelja azila bez pratnje, kojima je uskraćeno pravo da ostanu u Ujedinjenom Kraljevstvu nakon što navrše 18 godina

Bilal Fawaz (Foto: Marc Aspland/News Syndication/PIXSELL)

Bilal Fawaz (Foto: Marc Aspland/News Syndication/PIXSELL)

Boksač Bilal Fawaz završio je nedavno 17 godina dugu bitku za boravak i rad u Ujedinjenom Kraljevstvu, dobivši napokon dozvolu da u zemlji ostane na 30 mjeseci. U momentu kada su mu odvjetnici javili da je dobio dozvolu, izašao je iz autobusa, kleknuo i poljubio asfalt, popraćen začuđenim pogledima prolaznika. “Ovdje sam otkako sam bio dijete, ali u tih 17 godina nikad mi nije bilo dopušteno ni pomisliti da ovu zemlju mogu zvati svojim domom. To je bilo toliko traumatično da jednostavno ne mogu vjerovati da konačno mogu imati malo mira”, kazao je medijima.

Fawaz je rođen 1988. u Lagosu, roditelji su mu bili imigranti i nisu imali nigerijsko državljanstvo – majka iz Benina, otac iz Libanona. Majka ga je odgajala sama, a kada mu je bilo osam godina, brigu za njega preuzeo je ujak. U ujakovom je kućanstvu otkrio borilačke sportove, gledajući filmove o karateu dok je obavljao kućanske poslove. Jackie Chan mu je bio omiljeni glumac.

Kad mu je bilo 14 godina, ujak mu je kazao da ga njegov biološki otac želi upoznati. Ponuđena mu je prilika da ode u London, što je Fawaz uzbuđeno prihvatio. Grupa muškaraca koji su tvrdili da su članovi njegove obitelji pokupili su ga u zračnoj luci Heathrow i odveli u kuću sjeverno od Londona. Rečeno mu je da će otac uskoro doći po njega, ali to se nikad nije dogodilo. U kući je držan zatočen, tretirali su ga kao roba, bičevali kabelima i tjerali da radi po čitave dane. Dugo je planirao bijeg i jednoga dana uspio iskoristiti odsutnost zlostavljača i pobjeći do najbližeg centra za socijalnu skrb. Kasnije je prošao kroz više institucija i udomiteljskih obitelji. Boks je otkrio slučajno, šetajući kampusom Sveučilišta Brunel. Počeo je sudjelovati u amaterskim borbama i brzo stekao solidnu reputaciju.

Zbog odbijanja Ministarstva unutarnjih poslova da mu izda radnu dozvolu, uskraćena mu je šansa za profesionalnu karijeru, i nije mogao prihvatiti ponudu da boksa za Britaniju na Olimpijskim igrama 2012. i 2016. godine. Unatoč tome, izgradio je sjajnu amatersku karijeru u boksačkom klubu Stonebridge u sjevernom Londonu, bio je prvak Engleske i zemlju predstavljao na međunarodnim amaterskim natjecanjima šest puta. Paralelno je radio kao čistač u klubu, u zamjenu za smještaj i hranu.

Skoro 20 godina živio je u stanju sveobuhvatne neizvjesnosti – odgađane su odluke o njegovom slučaju, odbijane mu radne dozvole, više ga se puta pokušalo deportirati u Nigeriju, unatoč tome što su mu nigerijske vlasti uskratile putovnicu i državljanstvo. Prekršajne prijave koje je zaradio kao traumatizirano dijete u sustavu socijalne skrbi pritom su korištene da bi ga se prikazalo kao prijetnju. “Ministarstvo unutarnjih poslova označavalo me kao terorista ili silovatelja ili ubojicu, a nikada u životu nisam bio u zatvoru. Jedini prekršaji koje imam su oni za posjedovanje kanabisa, vožnju bez osiguranja i ulazak u autobus bez osobne iskaznice”, objasnio je Fawaz. Deportacije su odgođene tek nakon što su lokalni aktivisti i njegov trener vršili pritisak da ga se oslobodi i razmotri njegov zahtjev za britanskim državljanstvom.

Sada je korak bliže ispunjenju tog zahtjeva, ali u tome ne vidi kraj svoje borbe. Fawaz se nada da njegov slučaj može privući pozornost na položaj drugih mladih migranata i tražitelja azila bez pratnje, kojima je uskraćeno pravo da ostanu u Ujedinjenom Kraljevstvu nakon što navrše 18 godina. Za njih i s njima, ostaje u ringu.

piše Ivana Perić