Penjem se kroz Centar kulture Ribnjak dok marljivi tehničari postavljaju svjetla i improvizirani šank. U tijeku je tonska proba za prvi dvostruki filipinski koncert u Zagrebu, u suorganizaciji Centra za mirovne studije. Na pozornicu će u sklopu programa “Iza ugla, uho svijeta” stupiti reper Padrino Trece, a nakon njega šesteročlani bend Distancia. Dočekujem ih u predvorju kako bih saznala više o njima prije no što se predstave svojom glazbom.

Dok Padrino prilazi mom stolu, prate ga kamera i redatelj. Petar Lebinec, student Akademije dramske umjetnosti, već godinu dana snima dokumentarac o njemu za svoj diplomski rad. Dok nas tiho okružuje zajedno s kamermanom, mi razgovaramo. Padrino ima 44 godine, repa 30 godina i ima 13-godišnjeg sina. U Hrvatskoj je posljednjih šest godina, a prije toga je dvije proveo u Kataru.

– Većina tekstova u mojoj glazbi govori o životu filipinskih prekomorskih radnika (eng. overseas workers). Katar je bio poput zatvora, nedostajao mi je sin jer sam ga ostavio na Filipinima kad je bio mali i teško smo se čuli. Moja ruka i um htjeli su pisati o tome. Želim inspirirati prekomorske radnike i dotaknuti njihova srca, čak i ako ponekad pišem o temama koje slamaju srce, kao što je ženina prevara dok joj muž radi u inozemstvu.

Njegov glazbeni uzor je Francis M, otac filipinskog hip-hopa, koji je svojim iskrenim, inspirativnim tekstovima doveo rap do popularnosti kakvu danas uživa u njihovoj zemlji. Padrino zato svojim tekstovima ne prilazi na silu, već ih pušta da teku iz njega zajedno s emocijom. Trudi se osigurati dom svojoj obitelji, a i učiniti Zagreb svojim. Ovdje, kaže, može lakše razgovarati s obitelji putem video-poziva, ali i povezati se s ljudima koji dijele njegove interese.

– Upoznao sam druge Filipince koji vole hip-hop, kao što su reperi MC1 i RB s kojima sam osnovao crew. Nazvali smo se Batang Zagreb jer smo bili jedni od prvih prekomorskih radnika u Hrvatskoj, a batang znači dijete – dijete Zagreba, kao da smo pravi purgeri!

Zajedno su snimili nekoliko singlova i video spotova. Unatoč tolikoj strasti prema glazbi, Padrino je bio na rubu da je pusti zbog svoje dobi i potrebe da se fokusira na posao i obitelj. No novi ga projekti, kaže, svaki put uvuku nazad. U Zagrebu je uglavnom nastupao na filipinskim događanjima, ali i u klubu Aquarius, centralnoj lokaciji gradske hip-hop scene.

– Prvi put kad sam bio tamo, bio sam jedini Azijat u prostoriji. Prišao mi je jedan stariji čovjek i pitao me otkud sam. Kad sam rekao da sam s Filipina, pitao me zašto sam tamo kad ne razumijem o čemu repaju. Rekao sam da jednostavno podržavam hip-hop kulturu i on mi je na to stisnuo ruku i rekao: “Okej, buraz, uživaj.” Zatim mi je prišao drugi Hrvat i rekao: “Pa ti ne znaš tko je to, to je Target!” Kasnije sam bio na njegovim koncertima i svaki bi me put pozdravio sa “Hej, Filipino!”

Padrinu mnogo znači što ga toliko bitno ime lokalne scene prepoznaje, čak i ako mu ne zna ime. S tom smo se anegdotom o boljoj polovici Trama 11 morali pozdraviti jer predkoncertna gužva zahtijeva svoje, no intuicija mi govori da Padrino neće odustati od glazbe ni nakon ove večeri.

Završivši vlastite pripreme, u predvorju su mi se pridružili članovi Distancije. Ovaj šarolik bend čine frontmen Dan Arce, gitaristi i pjevači Drew Papa i Dennis, basist Roy/Yorz, klavijaturist Arsen i bubnjar Ryan Macatangay. Distancia postoji i nastupa oko godinu dana, no već ima ozračje iznimno povezanog kolektiva. Nastupe dogovara njihov menadžer Erwin, koji ih je i spojio kada mu je Dan prišao s idejom da osnuje bend.

– Prvo sam upoznao Dennisa, a on i ja imamo sličnu pozadinu. On je bio solo akustični izvođač na Tajlandu, a ja sam nastupao u raznim klubovima u Manili kao pjevač i stand-up komičar – priča mi Dan.

Drew ističe da su Danove pozornice zapravo bile najpopularniji klubovi u Manili, dok su se on i drugi članovi benda također bavili glazbom na Filipinima. Bendovi poput Distancije jako su popularni u njihovoj zemlji i iznimno su profesionalni u svom pristupu, no kad su se posvetili prekomorskom radu, nisu očekivali da će imati prostora za tu strast.

– Teško je naći vremena za to, no ovi dečki čuju glazbu i kad rade. Dennis je kuhar, ali kao da stvara glazbu i dok kuha. Možda je bila sudbina da se upoznamo i da onda samo vozimo, stvaramo zajedno – govori Drew.

Uglavnom obrađuju filipinske i suvremene međunarodne pop hitove i rock balade, no entuzijastično ističu da su spremni prilagoditi set listu svakoj prilici i svačijem ukusu. Nastupaju na raznim zabavama i događanjima poput večeri u klubu Ritam grada, a uz to uče i hrvatske pjesme te pripremaju i dvije autorske. Pritom su, kaže Drew, jako ponosni na glazbenu različitost Filipina.

– Imamo mnogo međunarodnih izvođača poput Bruna Marsa i Apl De Appa iz Black Eyed Peasa. Filipini su mješavina svih žanrova, soula, r’n’b-ja, popa, rocka i jazza. Postoje i sličnosti između naše i hrvatske glazbe – naš idol je Oliver Dragojević jer pjeva iz duše i ima jako lijepe harmonije, on je definicija jednostavnog i učinkovitog. Kad susretnemo hrvatske glazbenike, lako se povežemo s njima jer glazba nema nacionalnost, ona je samo to – glazba.

Koncert koji je uslijedio dokazao je Drewove riječi. Većinu publike činili su Filipinci i Filipinke na čijim se reakcijama vidjelo koliko prepoznaju Padrinova iskustva. Grooveali su uz njegove beatove te oduševljeno uzvikivali i pljeskali dijelovima njegovih tekstova, a na pozornici mu se za jednu pjesmu pridružio i MC1, čiji je flow upotpunio energiju Padrinovog. Za nas lokalce naklonjene hip-hopu, bilo je jasno da je groove ovdje i za nas.

Čvrsto uvježbana Distancia zatim je razbila štogod da je preostalo od distance između prisutnih. Osim filipinskih hitova, koje je publika vjerno pjevala s njima, svirali su i klasike poput “All My Loving” od Beatlesa i Santanine “Maria Marije”. No pravo iznenađenje uslijedilo je kad su na prilično tečnom dalmatinskom otpjevali i odsvirali Dalmatinovu “Dajem ti rič”. Kako mi je kasnije rekao Dan, bila je to njihova zahvala Hrvatima što im daju priliku i prostor da se bave glazbom. Cijelo trajanje koncerta, cjelokupna je publika bila u svom dijeljenom elementu, prepuna ritma, melodija i zarazne energije.

Padrina ćete moći bolje upoznati u Lebinčevom dokumentarcu krajem godine, a dotad ga možete pratiti na YouTube kanalu padrino trece i Facebook stranici Batang Zagreb. Distanciu možete pratiti putem Facebook profila Distancia HR, a kontaktirati ih putem maila distanciahr@gmail.com.

piše Julija Savić