Olujni vjetar rastjerao je ljude iz luke u Alicanteu. Promenada se ispraznila, palme su ostale same njihati svoje grane. Grupa turista i lokalaca sklonila se u obližnju knjižaru. U izlogu knjižare stoji knjiga “El Hércules FC en la Guerra Civil” (“Nogometni klub Hércules u Građanskom ratu”).
Knjigu su napisali povjesničar Josep Miquel Garcia Martín i ekonomist Luis Javier Hernández Munuera, obojica godinama vezani za klub iz Alicantea i članovi stručne komisije osnovane na stotu obljetnicu postojanja kluba 2022. godine. Njihova knjiga detaljno dokumentira povijest Hérculesa tijekom Španjolskog građanskog rata i javnosti prvi put dočarava kako je klub tada funkcionirao, kakve su se utakmice igrale na istoku Španjolske i kojom stranom povijesti su se kretali nogometaši u Alicanteu.
U sezoni 1935.-1936., Hércules je debitirao u Prvoj španjolskoj ligi pozicioniravši se na dobro šesto mjesto. Njihov nastup u Španjolskom nogometnom kupu te je sezone bio još bolji – stigli su do polufinala, najboljeg rezultata za klub ikad. Sve je tada ukazivalo na blistavu budućnost plavo-bijelih, a nada da bi s pravim pojačanjima mogli biti ozbiljni kandidati za nacionalni naslov imala je solidno uporište u stvarnosti. Rat koji je uslijedio uništio je štošta, pa tako i te težnje.
Međutim, kako bilježe Martín i Munuera, nogomet je u republikanskom gradu Alicanteu uspio živjeti i preživjeti i tada, unatoč brutalnim bombardiranjima i drugim teškoćama ratne svakodnevice. Osim što je organizirao brojne humanitarne utakmice, Hércules se natjecao u regionalnom prvenstvu Valencia-Murcia i natjecanju Copa de España Libre (Kup slobodne Španjolske) 1937. i 1938. godine. Unatoč ratnim razaranjima, klub je uspio sačuvati i velik dio svoje infrastrukture, ali nije mogao spriječiti gubitak života sportskih radnika, od kojih su se mnogi borili protiv fašista.
Martín i Munuera živopisno smještaju osobne tragedije Hérculesovih igrača u širi društveni kontekst, pa tako doznajemo da je u najtežem bombardiranju grada 25. maja 1938. godine na centralnoj pijaci među tristo ubijenih bio i bivši igrač Hérculesa Rafael Roselló. Trenera Manuela Suáreza frankisti su uhitili i ubili na cesti El Campello u augustu 1936. godine, a igrač Manolo Páez život je dao boreći se za Republiku na rijeci Tajo.
Nogometna natjecanja u Španjolskoj po završetku rata 1939. godine ponovno su pokrenuta na razini čitave zemlje i “reorganizirana” tako da su u suštini lišena svih demokratskih procesa. Frankističke vlasti pokrenule su proces represije protiv sportskih saveza i klubova povezanih s republikancima, pa su i sportski radnici i radnice Hérculesa bili progonjeni i izloženi vojnim sudovima – dio ih je završio u zatvoru, a neki su čak osuđeni na smrt. Kasnija poslijeratna uprava Hérculesa mic po mic se uštimala s novim režimom i dogovorila povratak nekoliko važnih igrača iz Francuske, kao i postepeno smanjenje sankcija klubu u zamjenu za igranje po pravilima Francove Španjolske.
Alicante je inače bio posljednji veliki grad u Španjolskoj koji je pao u ruke Francu – generalove trupe uspjele su ga okupirati tek 1. aprila 1939. godine. Tog je dana iz gradske luke na britanskom brodu Stanbrook evakuirano skoro tri tisuće republikanaca. Kapetan broda bio je Velšanin Archibald Dickson. Njegova bista danas stoji u luci, s palmama na vjetru, na suncu i u sjeni. Jedna knjiga, jedna bista – je li to sve što je od antifašizma u Alicanteu ostalo? Jest malo, ali sad već znamo da može i manje.
piše Ivana Perić