Prvo tiskano izdanje časopisa Africa Is a Country posvećeno je analizi masovnih prosvjeda diljem Afrike u posljednjih 15 godina. O alžirskim stadionima kao političkim prostorima piše alžirski novinar Maher Mezahi, koji donosi kratki pregled najvažnijih događanja na stadionima od sredine 20. stoljeća naovamo. Mezahijev pregled, u još skraćenijoj verziji, prenosimo ovdje.
Godine 1945. stanovnici Setifa i Guelme organizirali su demonstracije zahtijevajući neovisnost od Francuza. Prosvjedi su nasilno ugušeni, masakrom tisuća ljudi. Masakr se smatra prekretnicom u alžirskom pokretu za neovisnost i ostavio je neizbrisiv trag u oba grada. Žene su počele bojati svoju tradicionalnu bijelu odjeću u crno, a nogometni klubovi dvaju gradova usvojili su crno-bijele dresove u kojima i danas igraju. Krajem 1945. odigrana je i nogometna utakmica između domaćeg kluba USM Témouchent i europskog kluba iz Béni Safa. Prema policijskom izvješću, navijači iz Aïn Témouchenta s tribina su počeli pjevati pjesmu “Iz naših planina”. Tekst je glasio: “Iz naših planina dopirali su povici slobodnih ljudi / Povici koji pozivaju na neovisnost, neovisnost naše zemlje.”
U aprilu 1956. MC Alžir, zajedno sa svim ostalim nogometnim klubovima diljem Alžira, zaustavio je sve sportske aktivnosti u znak podrške pozivu Fronte narodnog oslobođenja (FLN) na bojkot prvenstva tijekom rata za neovisnost Alžira. Odluka o bojkotu uslijedila je nakon utakmice između MC Alžira i AS Saint-Eugènea, kluba koji je predstavljao europsku doseljeničku populaciju. Nakon utakmice francuska policija i kolonijalni doseljenici pokrenuli su brutalne napade na lokalno stanovništvo. Bojkot koji je počeo na nogometnom prvenstvu brzo se proširio na druga kulturna područja, poput muzičkih prostora i kazališta.
Tijekom finala Alžirskog kupa 1977., navijači JS Kabjli iskoristili su važnu utakmicu kako bi zagovarali prava amaziške (berberske) zajednice u zemlji. Predsjednik Alžira Houari Boumédienne bio je prisutan na utakmici, a kroz protest navijača adresirana je njegova kampanja arabizacije zemlje kojom se marginaliziralo amaziški jezik i kulturu. Navijači su na stadionu izviždali nacionalnu himnu i skandirali: “Anwa wigui? Imazighen” (“Tko smo mi? Mi smo Amazighi”).
Pred kraj 1980-ih, nagli pad cijena nafte i nametnute mjere štednje diljem Alžira su rezultirali nasilnim prosvjedima. Među ostalim, navijači su zapalili Ministarstvo mladih i sporta.
Godine 2018., drugoligaški nogometni klub AS Ain Mlila dospio je pod reflektore javnosti zbog stadionskog transparenta na kojem je bila karikatura saudijskog kralja Salmana i američkog predsjednika Donalda Trumpa, uz natpis “Dvije strane iste medalje”. Saudijska vlada brzo je reagirala i izrazila “ogorčenje zbog transparenta”, što je navelo alžirske vlasti da izdaju formalnu ispriku, odnosno diplomatsku reakciju. Navijači se nisu ispričali.
Godine 2019. pjesme ultrasa, nekada rezervirane za nogometne stadione, postale su neslužbene himne pokreta Hirak. “La Casa Del Mouradia” navijačke skupine kluba USM Alžir posebno je uhvatila frustracije alžirskog naroda tijekom protuvladinih prosvjeda. Stihovi idu: “U prvom (predsjedničkom mandatu), rekli bismo da je dobro / Napunili su nam glave desetljećem građanskog rata / U drugom je priča postala jasna, La Casa Del Mouradia (predsjednička rezidencija) / U trećem se zemlja prorijedila / Zahvaljujući privatnim interesima.” Kako su se prosvjedi širili, druge navijačke pjesme odjekivale su gradovima Alžira, pojačavajući poziv na promjene.
piše Ivana Perić