Ostajemo još malo u ljetu u Gazi, u ljetu s narodnim nogometom. U reportaži distribuiranoj na UN-ovim mrežnim kanalima, doznajemo detalje o novoj amaterskoj nogometnoj ligi u Pojasu Gaze.
U području Al Mavasi, zapadno od Han Junisa, šatori se protežu preko pijeska, a među njima vijugaju redovi za vodu i hranu. Asad Al Azabi je među grupom ljudi koja se priprema za utakmicu podosta drugačiju od onih koje su nekad igrali u Gazi. Prije genocida, Al Azabi je igrao za klub Al Tajamu u Rafi, gdje su on i njegovi suigrači imali pristup nogometnim terenima, dvoranama za trening i sportskoj opremi. Danas imaju sreće ako uspiju pronaći kopačke. Često ih posuđuju u krug, lijepe i krpaju trakom, šivaju ako pronađu konca.
Azabijev dom sada je šator u kampu, zapravo izbjegličkom logoru Al Rahma, u koji su se sklonili ljudi raseljeni iz Rafe. Pristup čistoj vodi i sanitarnim uslugama u logoru je otežan, izbor i količina hrane oskudni. Azabi živi sam nakon što je njegova supruga uspjela otići na liječenje u Jordan s njihovim sinom koji ima rak. Prema podacima UN-a, oko 1,7 milijuna ljudi živi u oko 1600 logora za raseljene diljem Pojasa Gaze, većina njih na privremenim, improviziranim lokacijama. Uglavnom se oslanjaju na vodu dopremljenu kamionima i muku muče s ograničenom količinom goriva, hrane, lijekova i drugih osnovnih potrepština.
Dok tako preživljava, Al Azabi se priprema za utakmicu s kolegama iz obližnjeg logora Šeik Al Eid. Čitamo kako objašnjava plan igre svojim igračima iscrtavajući ga na pijesku, a igrači zatim kreću pješice prema terenu koji se nalazi među šatorima. Sudac utakmice je Ala Abu Taha, inače sudac Palestinskog nogometnog saveza i raseljeni stanovnik Rafe, koji kaže da je nogomet postao “jedini izlaz” za mnoge koji žive u bijedi logora.
“Pokušavamo igrati s najograničenijim resursima. Sportska infrastruktura ovdje ne postoji. Teren na kojem sada igramo izvorno je bio napravljen za košarku i odbojku, ali naši ljudi stvaraju sve ni iz čega”, kaže novinarima Abu Taha. Sportski sektor Gaze pretrpio je veliko razaranje od početka genocida. Prema Palestinskom nogometnom savezu, više od tisuću sportaša i sportašica ubijeno je, dok su stotine sportskih objekata oštećene ili uništene, uključujući terene, sjedišta klubova i dvorane za trening. U Al Mavasiju ovi gubici nisu spriječili igrače da organiziraju prvenstvo, malu ligu između raseljeničkih logora.
Al Azabi igranje nogometa novinarima opisuje kao mnogo više od zbroja sportskih pobjeda i gubitaka. Za njega je to pokušaj da sačuva nešto što je ostalo od bivšeg života, jureći za loptom kao da je posljednja stvar koja ga povezuje s osobom koja je bio prije genocida. Dok kreće još jedna utakmica, mladi momci i djevojke okupljaju se oko pješčanog terena, plješćući igračima, od kojih su neki zaigrali nakon što su satima stajali u redovima za hranu, vodu ili punjenje baterija.
A kako ljeto ide kraju, pristižu vijesti o još jednoj novoj ligi u Palestini. Nastavak sportskih aktivnosti i profesionalne nogometne lige najavio je u Ramali predsjednik Palestinskog nogometnog saveza Džibril Radžub. Nova sezona lige kreće u septembru i nazvana je “Kup tisuću mučenika” u čast više od tisuću palestinskih sportaša i sportašica koje je izraelska vlast ubila od oktobra 2023. godine. Na turniru će se natjecati više od 200 klubova, 146 iz okupirane Zapadne obale, 44 iz Gaze i 36 iz palestinskih izbjegličkih kampova u Libanonu.
piše Ivana Perić