Sve po zakonu

Palestinski nogometni savez na kongresu FIFA-e žalio se najmanje pet puta od 2014. i tražio sankcije za Izrael, ali nikakav napredak u čitavom desetljeću oko toga nije postignut

Džibril Radžub (Foto: Athit Perawongmetha/REUTERS/PIXSELL)

Walther Bensemann bio je pionir njemačkog nogometa, jedan od osnivača Njemačkog nogometnog saveza. Krajem 19. stoljeća inicirao je pokretanje više nogometnih klubova, među kojima je bio i Karlsruher FV. Godine 1920. osmislio je i počeo izdavati jedan od najvećih i najznačajnijih sportskih medija u zemlji, magazin Kicker. Godine 1933. nacistički režim prisilio je Bensemanna, zato što je bio Židov, da se preseli u Montreux gdje je ubrzo u izgnanstvu umro, bez osnovnih sredstava za život.

Kad je Hitler preuzeo vlast, njemački su nogometni klubovi iz svojih ekipa odmah počeli isključivati i progoniti Židove. Werder Bremen, VfB Stuttgart, 1860 München, Schalke 04, svoje su židovske radnike izbacili na ulicu i promovirali lojalnost Trećem Reichu. Počelo je tako da su židovski igrači i drugi sportski radnici iz židovskih klubova prvi bili marginalizirani i isključeni iz međunarodnih utakmica, a zatim su ranih 1930-ih “čišćeni” ostali klubovi u kojima su radili Židovi. Najmanje 300 židovskih nogometaša nestalo je tijekom nacističke ere: neki su umrli pod sumnjivim okolnostima, neki ubijeni u logorima, a neki se još uvijek vode kao nestali. O njihovom utjecaju i zaslugama u njemačkom nogometu kasnije se briše trag.

Manje od stoljeća kasnije, voditelj Palestinskog nogometnog saveza Džibril Radžub na godišnjem kongresu FIFA-a poziva krovnu svjetsku nogometnu organizaciju da ne ignorira progone i ubojstva palestinskih nogometaša u Gazi i na Zapadnoj obali. Radžub navodi da su 193 nogometaša među više od 35 tisuća Palestinaca ubijenih od 7. oktobra 2023. do maja 2024. godine. Dodaje i da je kompletna nogometna infrastruktura u Gazi ili uništena ili ozbiljno oštećena, uključujući najznačajniji stadion Jarmuk.

Radžub podsjeća da je o tome već više puta govorio pred čelnicima FIFA-e, da je 2015. kazivao o ubojstvima palestinskih nogometaša, da je 2017. svjedočio o izraelskom marginaliziranju i maltretiranju palestinskih sportaša.

Palestinski nogometni savez na kongresu FIFA-e žalio se najmanje pet puta od 2014. i tražio sankcije za Izrael, ali nikakav napredak u čitavom desetljeću oko toga nije postignut. FIFA je samo odgađala donošenje odluke o sankcijama za Izrael, na različite načine odbijala realizirati glasovanje na tu temu. Međutim, brzi su i odlučni bili lani kada je FIFA oduzela Indoneziji domaćinstvo Svjetskog prvenstva za muškarce do 20 godina. Razlog? Indonezija je odbila ugostiti utakmice Izraela, navodeći da ne žele sudjelovati u sportwashingu aparthejda. Prvenstvo je FIFA promptno preselila u Argentinu, a izraelska momčad ondje je stigla do polufinala.

Suočena s novim palestinskim prijedlogom da se Izrael suspendira iz međunarodnog nogometa, FIFA kupuje vrijeme – na recentnom kongresu kazano je kako će FIFA zatražiti pravni savjet i odgovoriti na prijedlog Palestinskog nogometnog saveza u roku od dva mjeseca. Izraelske nacionalne i klupske momčadi u međuvremenu nastavljaju redovno igrati u službenim nogometnim natjecanjima, iako se dio utakmica igra u Mađarskoj i Cipru “iz sigurnosnih razloga”. Izrael će nastupati i na Olimpijskim igrama u Parizu u julu.

Igre se dakle nastavljaju, legalističke ispričnice se pišu. Sve će, u svakom slučaju, kao i skoro stoljeće ranije, biti po zakonu. Kako jednom reče salvadorski komunist i pjesnik Roque Dalton: “Zakoni su napravljeni da ih siromasi slijede / Zakone donose bogati da se uvede malo reda eksploataciji / Siromašni su jedini sljedbenici zakona u povijesti / Kad siromasi budu donosili zakone, bogataša više neće biti.”

piše Ivana Perić