Romantiziranje kućanskih poslova na društvenim mrežama neprestano dobiva nove formate: od trikova za čišćenje i recepata za kruh s kvascem iz vlastitog uzgoja do ručnog pranja posuđa uz svijeće ili ritmičnog brisanja prozora. Na platformama poput TikToka i Instagrama ti se poslovi pakuju kao estetski ugodni, zabavni ili terapijski rituali, a ne svakodnevni teret na leđima žena.
Na tom valu estetizacije i idealizacije kućanskog rada pojavio se fenomen tradwife. Taj, primarno američki pokret, žene pokušava uvjeriti da su kućanski poslovi, briga o porodici i podređivanje vlastitih potreba partnerovim dobra alternativa životu u dvije smjene i utočište od užurbanosti, beskonačnog nizanja poslovnih zadataka i ganjanja karijere.
Tradwife, skraćeno od traditional wife, naziv je za žene koje na društvenim mrežama promoviraju krutu tradicionalnu podjelu rodnih uloga, prema kojoj je muškarac hranitelj obitelji, a žena supruga, majka i domaćica. Taj se sadržaj često oslanja na nostalgiju za zamišljenim ”tradicionalnim” obiteljskim životom iz pedesetih godina – idealizirane slike američkih kućanica koje su, kao što se to predstavljalo na televizijskim ekranima, pronalazile potpunu ispunjenost isključivo u kućanskim poslovima.
Većina njih gravitira desnom političkom spektru i njeguje takve vrijednosti: od konzervativnih s umjerenim „apolitičnim“ nastupom do krajnje desnih koje koriste antifeminističku, antiimigrantsku i bijelu supremacističku retoriku. Iako se njihov život često predstavlja kao apolitičan osobni izbor, poruka o tome tko bi trebao zarađivati, tko brinuti za djecu i kako bi trebala izgledati obitelj itekako je politička.
U poluminutnim reelsima ovih kreatorica sadržaja nema dosadne repetitivnosti, planiranja obroka, ribanja podova, masnih mrlja po zidovima i hrpe prljavog suđa. I, možda najvažnije, nema znakova iscrpljenosti. Kamera ne skriva samo nered, nego i rad potreban za održavanje te fantazije.
A ti nevidljivi dijelovi važni su za prepoznavanje i artikuliranje sustavne rodne neravnopravnosti. Međunarodna organizacija rada (ILO) procjenjuje da je 2023. godine 748 milijuna ljudi (u dobi od 15 ili više godina) bilo izvan tržišta rada zbog obaveza skrbi. Od toga su 708 milijuna bile žene, a 40 milijuna muškarci.
Agencija Ujedinjenih naroda za ravnopravnost žena UN Women ističe kako, u prosjeku, žene svakodnevno provode 2,5 puta više sati na neplaćenom radu od muškaraca. Kada bi se tom radu dala novčana vrijednost, u nekim bi zemljama premašivala 40 posto BDP-a.
I dok će sindikati, feministkinje i organizacije za zaštitu prava žena govoriti o ekonomskoj i društvenoj vrijednosti kućanskog rada te zagovarati adekvatne mjere i snažne servise skrbi (vrtići, domovi za starije, ravnopravna podjela rodiljnog dopusta) kako bi se članove kućanstva, a posebno žene, tog rada rasteretilo, tradwife i njihovi podržavatelji te će aspekte prešućivati.
Neplaćeni kućanski i reproduktivni rad nije jedini oblik rada koji je u ovoj priči skriven. Tradwife influenserica može javno odbacivati ideju da žena treba imati posao, ali njezina karijera može biti upravo pokazivanje kako nema karijeru.
Danas nije tajna da je influensanje oblik rada (i zarade) jer stvaranje sadržaja zahtijeva sate planiranja, sceniranja, postavljanja, uređivanja, razvijanja publike, a kasnije i pregovaranje sa sponzorima, reklamiranje proizvoda. Za neke od najprominentnijih američkih tradicionalnih influescerica, primjerice Naru Smith i Hannah Neeleman, tamošnji su mediji otkrili da su veoma uspješne poduzetnice. Procjenjuje se da zarađuju stotine tisuća (pa i milijune) dolara mjesečno od pregleda, sponzorstava i vlastitih brendova. Također, mnoge od njih iza kamera imaju pomoćnike, dadilje, stiliste i montažere. Što znači da sirotinja ipak nema luksuz da bude toliko tradicionalna.
Pored toga, za pojedine tradwife profile otkriveno je da su izmišljeni (kao na primjer osoba koja stoji iza profila Patriarchy Hannah koja se kasnije ispričala svojim pratiteljima), a spomenuta Nara Smith u kasnijim je svojim istupima izjavila kako ona uopće ne voli etiketu tradwife te da sebe smatra zaposlenom majkom koja ima ravnopravan partnerski odnos s mužem.
Posljednjih godina svjedočimo i valu javnih istupa “bivših tradwifes” (ex-tradwives) koje su podijelila iskustva ekstremnog umora, izolacije, nasilja, financijske ovisnosti, nejednakih partnerstava, gubitka identiteta, vjerskog pritiska i teškog procesa obnove i izgradnje života nakon rastave.
Ukratko, javnost polako shvaća da je tradwife životni stil zapravo posao s punim radnim vremenom, a da je glamurozni patrijarhat i dalje patrijarhat.
piše Anja Vladisavljević