„Podijelili su se u dva tima od po tri člana i počeli napucavati limenu kutiju naprijed-natrag. I kad god bi limenka odletjela previše daleko, Maja, koja je stajala sa strane presitna i premlada da bi znala igrati nogomet, potrčala bi je donijeti. Bio je to zaista prekrasan dan koji nitko od njih neće lako zaboraviti, nikada. Bili su sretni“, piše palestinska književnica Adania Šibli u kratkoj priči „Limena lopta“, objavljenoj u izdanju koje je časopis ArabLit Quarterly 2021. godine posvetio nogometu.
Priča je to o djeci u ratu oduševljenoj iznenadnim konzervama hrane na koje nisu računali, kao i tome da im one mogu postati rekvizit za igru u kojoj uživaju, a to je svagda i svugdje ponajviše – nogomet.
Osim Šibli, izdanje je okupilo različite autorice i autore s Bliskog istoka, od Maroka do Bahreina, koji u svom radu isprepliću nogomet i književnost, kroz eseje, poeziju, kratke priče, intervjue. U eseju u kojem razlaže zašto je za nju nogomet poput pisanja (i zašto je pisanje poput nogometa), libanonska autorica i prevoditeljica Maja Al Hadž piše da nogomet „vraća glasove zemalja koje su ušutkala velika carstva. Nogomet miješa karte koje su na stol pobacale velike sile, omogućujući onima na marginama da iskuse sreću koja bi inače bila izgubljena u ovom surovom, užurbanom svijetu“.
Iračka književnica Jasmin Hanuš u kratkoj priči „Rasparena lopta“ čitatelje stavlja u šašavo začudnu situaciju u kojoj nogometna lopta pada s neba u posjed djeteta. Doslovno, dar s neba. Iako se u početku taj dar čini kao ostvarenje djetetovog sna, kasnije se stvar zakomplicira. Dječak postaje sve svjesniji kompleksnosti loptajućeg svijeta, misli mu se sve intenzivnije isprepliću s konfuznim i kontradiktornim životima malih ljudi za koje se ispostavi da žive u lopti.
Istraživačica i autorica Leonie Rau za ovo izdanje ArabLit Quarterlyja priredila je izbor nogometnih navijačkih skandiranja iz pet arapskih zemalja, koja artikuliraju društvenu nepravdu i sadržavaju kritiku lokalnih i nacionalnih vlasti. Među ostalim, uvrštena su skandiranja alžirskih navijača i navijačica iz 2019. godine, koja su postala himna prosvjeda kojima je okončan predsjednički mandat Abdelaziza Bouteflike – stihovi o emigraciji, autoritarnoj državi, nezaposlenosti, sedaciji i pasivizaciji mladih kroz droge i druge ovisnosti. Njima uz bok našla su se skandiranja navijača i navijačica kluba Hilal Al Kuds iz istočnog Jeruzalema, koji godinama na tribinama pjevaju: „Olé, olé, olé, olé / Sloboda, a Jeruzalem će ostati arapski.“
Drugačiju nogometnu kritiku donosi pjesma „Fort-Da“ saudijskog književnika Hatema Alzahranija, koju je na engleski jezik za časopis prevela Monira Al Gader. Alzahrani se obraća literarima koji dozlaboga intelektualiziraju igru, onima koji „namještaju naočale, grgljaju elegantnim riječima, / a zatim se obraćaju masama“.
U izdanju posvećenom nogometu nalazi se i kratka priča „Krov“ libijske autorice Nadžve Bin Šatvan, prve među libijskim književnicima koja je 2017. godine uspjela ući u uži izbor za Međunarodnu nagradu za arapsku fikciju. Njenu priču s arapskog je na engleski prevela Nariman Jusef, a kroz priču upoznajemo lik Andree Giordanija koji noću radi kao zaštitar u gradskoj vijećnici svog rodnog grada, a danju je golman lokalnog nogometnog kluba. Književnice i nogomet, nema kraja!
piše Ivana Perić