Prije pet godina putopjesnikinja Maja Klarić restaurirala je stari Volkswagenov kombi i napunila ga knjigama. Tako je nastao Bookmobil, prva putujuća knjižara i književna pozornica u Hrvatskoj koja je do sada gostovala u brojnim vrtićima, školama i na festivalima.
Dok od 2020. godine putuje s ciljem da potiče na čitanje organiziranjem razmjena knjiga, književnih večeri i radionica, Šibenčanka s adresom nedaleko od Umaga bavi se prevođenjem, uređivanjem te organiziranjem književnih programa i rezidencija, ali na prvom mjestu uvijek joj je pisanje. Još je tijekom studija komparativne književnosti i engleskog jezika u Zagrebu počela pisati dok je putovala te ubrzo shvatila da je svojevrsne dnevnike putovanja uvijek vodila u formi poezije – tako je nastala njezina prva od pet zbirki poezije, „Život u ruksaku“.
– To su pjesme o konkretnim zemljama, ali i o putovanju kao nekakvom iskustvu, želji, bijegu, povratku, suputnicima i obitelji. Vidjela sam da nema baš puno putopisne poezije i da bi to mogao biti neki moj put koji spaja sve što volim. Iz godine u godinu se sve kristaliziralo kako sam nastavila stvarati, a jedan pjesnik, Slobodan Nikolić, osmislio je naziv putopjesnikinja i tako me nazvao, što je zaživjelo – prisjeća se Klarić.
Nakon više od desetljeća putopjesništva kruna Majinog rada je Nagrada Joža Horvat za najbolje putopisno književno djelo koja joj je 2024. godine dodijeljena za knjigu „Deset dugih dana. Portugalski Camino“. Osvajanjem nagrade Klarić je dokazala da putopis može biti i u obliku poezije, a kako nam je rekla, ta joj je nagrada dala samopouzdanje da nastavi raditi. Uz pet zbirki poezije objavila je i dvije prozne putopisne knjige, a trenutno priprema još dvije nove.
– To je moj primarni poziv i ono što najradije radim. Ponekad je uz dvoje djece i posao teško naći vremena, ali zato kad god se vrijeme pojavi, uložim ga u pisanje. Do kraja ove godine izaći će zbirka poezije „Pupkovina“, koja je zapravo zbirka o majčinstvu. Na njoj sam surađivala sa stvarno vrhunskim umjetnicama u Hrvatskoj; ilustratoricom Anom Salopek i urednicom Ingrid Divković. Ta će knjiga biti posveta za ove četiri godine majčinstva i podrška i radost drugim majkama i ženama koje budu čitale – objašnjava Klarić koja paralelno priprema i zbirku eseja o raznim piscima za koju je dobila poticaj Ministarstva kulture i medija.
Kada ne piše nagrađivane putopise, Klarić na sve moguće načine radi na popularizaciji čitanja, što i jeste primarna svrha Bookmobila.
– Uvijek tražim neki način kako da ljudima, osobito djeci i mladima, približim čitanje. Shvatila sam u biti da danas jednostavno moraš biti atraktivan, jer ako nisi, nitko se neće za tobom okrenuti, što znači da neće obratiti pozornost na knjige. Dugo sam maštala na koji način mogu ponovno spojiti sve te svoje strasti, a uvijek sam kao većina ljudi maštala o tom kombiju u kojem ću putovati, spavati, kampirati i sve se spojilo u taj Bookmobil. I dandanas su reakcije na Bookmobil super kao i prvoga dana, što samo potvrđuje činjenicu da ljudi vole čitati kad im se približe knjige – objašnjava Klarić.
Danas književne programe na kotačima provode i bibliobusi gradskih knjižnica koji su primarno bili knjižnice na kotačima, no kako nam Klarić priča, Bookmobil je za razliku od njih projekt jedne osobe koja voli knjige, a ima veću slobodu u kreiranju različitih sadržaja upravo jer je vaninstitucionalan. Samo ove godine Bookmobil je posjetio sve vrtiće u Umagu i okolici, kao i brojne područne škole – kroz njega je prošlo oko 500 djece, a uskoro će se otisnuti na dalmatinske otoke gdje će posjećivati ulične knjižnice i druga mjesta za razmjenu knjiga.
Bookmobilom Klarić izbjegava posjećivati velike gradove jer, kako nam kaže, posjetiti Zagreb, Split i Rijeku nije joj toliko bitno kao posjetiti manja mjesta u Dalmatinskoj zagori ili Gorskom kotaru gdje nema toliko sadržaja. Najslabije posjećeni programi Bookmobila zapravo su i bili oni održani u Zagrebu.
– Nastavit ću posjećivati mala mjesta. Bookmobil na sve moguće načine plijeni pozornost, prvenstveno što je stari Volkswagen kombi, a ljudima je super i što ga jedna žena vozi. Ponekad ne vide svi najavu za gostovanje pa im bude žao ako ne dođu s knjigama za razmjenu, no onda im ponudim mogućnost neke sitne donacije za razmjenu knjiga. U svakom slučaju je svugdje dobro i objeručke dočekan, nema toga grada ili mjesta gdje se ljudi nisu razveselili – govori Klarić te dodaje kako bi postojeći program ipak htjela još razvijati i proširiti.
Iako kombi oldtimer ima svoj šarm, također ima i velik broj prijeđenih kilometara, što je jedan od razloga zbog kojih Klarić traži novi, veći i sigurniji. Do kraja ljeta planira pokrenuti crowdfunding kampanju kako bi kupila kombi u koji stane još više knjiga, kojim može putovati još dalje, ali i u kojem može bez previše briga voziti svoju djecu.
– Primorana sam, a i želim putovati sa svojom djecom, jer vidim koliko pozitivno knjige na njih utječu. Želim da i ona budu dio tog programa da bih svojim primjerom dokazala da djeca vole čitati, da djeca mogu čitati od najmanjih nogu, da djeca trebaju čitati od rođenja. Ako ne mogu još čitati, barem ih možemo okružiti knjigama, da znaju te knjige listati i gledati – ističe Klarić.
Ipak je djece, kao i odraslih, na programima uvijek dovoljno, no dobna skupina koja pak nije čest gost programa su tinejdžeri, odnosno srednjoškolci. Iako je s Bookmobilom gostovala u srednjim školama, Klarić nam govori kako joj je srednja škola još uvijek najizazovnija skupina jer su se, po njenom mišljenju, ili već odlučili za knjigu, ili ju zauvijek otpisali pa tu ljubav nekako treba vratiti.
– Živim u području koje je trojezično, koje je iznimno naglašava tu interkulturalnost, suradnju preko granice, prevođenje i putovanje pjesnika – sve su to programi koji me stvarno inspiriraju. Kroz putovanja sam naučila koliko je bogatstvo steći uvid u neku drugu kulturu, pa onda i u njihovu književnost, stoga mislim da bih i ja trebala odvesti djelić naše kulture van s tim kombijem, a onda iskustva izvana donositi nazad ovdje – zaključuje Maja Klarić.
piše Katarina Bošnjak