Mladi protiv mraka

Mladi su, kaže Nikica Torbica iz osječke Mladforme, sve osnaženiji, i trebaju biti, kako bi postali sukreatori javnih politika u svojoj zajednici. To se već događa u urbanim sredinama, gdje udruge mladih organiziraju kontraprosvjede „klečavcima“ i „hodačima za život“

Mladi Varaždinci za prava žena

Dvije skupine ljudi dijeli tek središnja gradska prometnica. Na Trgu ispred Krešimirovog doma tik do šibenske Gradske uprave ranim jutrom (kao i svake prve subote u mjesecu u izabranim gradovima) skupina „muževa katolika“ kleči ispred statue Djevice Marije; mole s krunicama i drvenim križem u rukama. Rogobore protiv prava na pobačaj, spominju obraćenje, čednost, život u predbračnoj čistoći, i još kojekakve atavističke svaštarije koje mahom dovode u pitanje prava žena, i ne samo njih. Za to vrijeme druga skupina razvila je transparente na središnjem trgu – Poljani. „Sloboda narodu“, piše na najvećem.

Slogan je u skladu s antifašističkim vrijednostima koje baštine u Šibenskoj udruzi mladih (Š.U.M.), a koja zajedno sa sestrinskom Kulturnom udrugom Fotopoetika organizira kontraprosvjede „klečavcima“. Stoje na braniku prava žena, prava manjina… Nisu se dosad udruge mladih time primarno bavile, ali odsad zbog toga postaju sve važniji društveni korektiv. Prepoznaju to i građani pa ih pozdravljaju na Poljani. Pojedini im se i pridružuju na licu mjesta, pridržavajući transparente. Drugi se raspituju kako ubuduće mogu pomoći. Ima i onih, doduše u manjini, koji u prolazu izuste: „ne triba ti to, ne petljaj se, šta će ti to“… HDZ-ov, inače blagoglagoljiv gradonačelnik Šibenika, posljednji je kontraprosvjed mladih, kako smo doznali, opisao riječima „da javni trg ne služi za osobne taštine“. I to nakon što je Poljana, koja je godinama služila kao parkiralište, vraćena konačno njezinim građanima. No kakve se to muževne taštine poigravaju ispod gradonačelnikovog prozora? Tako je to u Šibeniku: ne budi se samo grad s proljećem, ne dovikuju se samo tvrđave između sebe, već i mladi, razložnom kritikom zaogrnuti znaju što žele, a što im nije prihvatljivo.

Pedagoginja i sociologinja Maja Šintić, inače tajnica Š.U.M.-a, s kojom smo razgovarali u Šibeniku, kaže.

– Ono što mi je bilo zanimljivo nije sam čin molitve općenito nego popratna medijska mašinerija koju „klečavci“ imaju. Preko različitih internetskih stranica informiraju svoje članove o svojim stvarnim namjerama. A iza tih molitvi stoji jasna politička poruka o tome da će se u budućnosti mijenjati zakoni na štetu žena, prije svega onaj koji se odnosi na pravo na slobodno odlučivanje žene o trudnoći, kao i niz drugih koji su implementirani kroz međunarodne konvencije kojih je Hrvatska potpisnica, poput Istanbulske konvencije. Zato je važno reagirati. Naša reakcija dakle nije reakcija na molitvu kao vjerski čin, već na političku poruku koja stoji iza takve molitve – kaže Maja.

Kontraprosvjed „klečavcima“ u Šibeniku

Snježana Klarić iz Fotopoetike, koja je aktivistički staž stekla upravo u Š.U.M.-u, na naše viđenje nove uloge udruga mladih potvrđuje da su se one ranije bavile najviše organizacijom festivala, koncerata, različitih radionica i slično, ali da je to vrijeme prošlo.

– Danas imamo klubove, institucije i neke druge ljude koji dijele naša razmišljanja, jednako su kreativni i poduzetni pa udruge mladih nemaju više toliku potrebu baviti se isključivo time. A pojavila se potreba da se brane stečena prava pa smo i prihvatili da se moramo izboriti sami za takva prava – kaže Snježana.

– Zašto se nitko ne pita zašto baš sad skupine muškaraca izlaze na ulice i trgove i kleče. Koji je njihov okidač bio da izađu iz svojih kuća i svojih crkvi na ulicu i da se mole? Takve poruke su ugrožavajuće, ugrožavaju ono što je već na klimavim nogama – ističe.

Na valu vlastitog feminizma, Maja ističe i da ljudi moraju imati jednake šanse i mogućnosti, da moraju biti ravnopravni.

– To što smo turističko mjesto znači da ćemo imati i sve više migrantskih radnika i da moramo biti svjesni da će se vjerojatno događati i kršenja njihovih (ljudskih) prava. Zato kao lokalna zajednica zajedno s njima trebamo tražiti da im se osiguraju dostojni uvjeti rada i života ako već tražimo njihovu radnu snagu. Mladi su nam i tu važni jer će kasnije u jednom trenutku biti oni koji će kreirati politiku. Treba nam političko opismenjavanje mladih i ostalih – kaže Maja Šintić.

Poruke koje isporučuju „klečavci“ za njih su neprihvatljive u suvremenom društvu koje se deklarira kao demokratsko i pluralističko. Iz Š.U.M.-a podsjećaju kako im je ispočetka lokalna politika zagorčala mirno okupljanje: policija ih je, nakon uredne prijave istoga, zatražila da pokažu dozvolu Grada. Uzalud su pokušali razjasniti da u svrhu javnog okupljanja to nije potrebno. Grad im je ipak dao dozvolu, ali od 10 do 12 sati, čime im je onemogućeno da se okupe u 8 i 30, dakle u isto vrijeme kad i druga strana. Nakon više žalbenih dopisa institucijama dobili su naknadnu pisanu potvrdu da ne trebaju dozvolu Grada da bi se mirno okupili na javnoj površini, čime je jasno da je postupanje Grada Šibenika i policije bilo protuzakonito. Nedavno su organizirali i prvi po redu Noćni marš u povodu Dana žena koji su odmarširali mahom mladi, mnogo srednjoškolaca. I ta će se tradicija nastaviti!

Na sjeveru države nešto je manje temperamentno, ali jednako odlučno. Udruga mladih Varaždinski andergraund klub V.U.K. djeluje od 2005. godine, a čine je različiti supkulturni pojedinci, studenti i mladi zaposleni ljudi. Dob članova udruge je od 17 do 33 godine, a djelovanje usmjereno na promoviranje tolerancije i prihvaćanje različitosti, bez ikakve diskriminacije. Udruga je na tom putu lani organizirala i prosvjednu akciju „Subota za slobodu“, kao protutežu konzervativnoj inicijativi „Hod za život“, iza koje stoji notorna udruga U ime obitelji Željke Markić.

Predsjednicu udruge Leu Labaš pitali smo kako vidi činjenicu da sve više udruga mladih javno brani stečene i ustavne vrijednosti, poput prava žena na odlučivanje o vlastitom tijelu, čime zapravo postaju vidljivije nego ikad prije u svojim lokalnim zajednicama.

– Premda stvari kojima se primarno bavimo nisu odveć politički orijentirane, treba reći da oduvijek potičemo participaciju mladih u politici kako bi time postali aktivni građani. Pa ipak svi naši članovi, korisnici i volonteri su prepoznali potrebu da pokažemo i tu drugu stranu u vidu spomenutog kontraprosvjeda. Njime smo željeli odaslati poruku tolerancije, ravnopravnosti, prije svega poštivanja ženskih prava i ljudskih sloboda što druga strana baš i ne radi, premda odašilju mnoštvo prikrivenih poruka koje su tek lijepo oblikovane za javnost – kazala nam je Labaš.

Osnovna razlika između „hodača za život“ i njihovih oponenata iz udruge mladih V.U.K. je u poimanju osnovnih ljudskih vrijednosti, čak i bez potrebe da se dublje zalazi u pitanje o tome kada započinje život.

– Nismo skloni miješanju crkve i religije u politiku, odnosno u zakone koji onda formiraju živote svih nas. Vjerujem da ćemo i ove godine u sličnoj inicijativi pokazati da nas i dalje ima i da je to i naš grad– najavljuje Labaš novo kontraprosvjedno okupljanje.

Lani im se priključio velik broj mladih sugrađana, varaždinski umjetnici, poneki članovi lijevo orijentiranih političkih stranaka.

– Nasuprot uvriježenom narativu da su pasivni ili apatični ili nezainteresirani, ovo je dokaz da mladi doista jesu aktivni i budni, željni promjena, posebno kane li ostati u Hrvatskoj – kaže Lea Labaš.

Zadnje zamalo dvije godine u sklopu internog programa udruga V.U.K. pokrenula je program „QP4“ koji je „siguran prostor“ za LGBTQ mlade osobe, koje se otada okupljaju, druže u grupama podrške u kojima sudjeluje i psihoterapeut. Organiziraju se radionice, predavanja, igraju društvene igre, gledaju filmovi, a prošle godine organiziran je i prvi LGBTQ party u prostorijama udruge. Time im se, kaže naša sugovornica, pruža osjećaj da su i oni dio zajednice, pa neki od njih već i volontiraju u udruzi, no ima i onih koji još uvijek teško izlaze „iz ormara“.

Noći marš u Osijeku (Foto: Dubravka Petrić/PIXSELL)

Lani održan Europski događaj za mlade pokazao je brojnost volontera koji su zainteresirani za rad udruge. Stidljivo se govori i o organizacije povorke ponosa u Varaždinu, ali o tom – potom. Ostaje svakako dojam da na liberalnijem sjeveru zemlje mlade nije teško pokrenuti na određene akcije, debate i slično.

Na istoku ljudske slobode brani osječka neformalna inicijativa mladih – Mladforma. Čine je osmočlano koordinacijsko vijeće. Nikica Torbica, jedan od njezinih osnivača, angažman udruga mladih u obrani ljudskih vrijednosti, slobode, mira i tolerancije vidi kao evolucijski iskorak. Mladi su, kako kaže, sve osnaženiji, i trebaju biti, kako bi postali sukreatori javnih politika u svojoj zajednici. To se pomalo već događa u urbanim sredinama.

– Mladima želimo pokazati da postoji kritička misao, da postoje ljudi koji drugačije razmišljaju i da nisu sami, ljudi koji su različitih identiteta, manjine, ranjive skupine po bilo kojoj osnovi. To je već iskorak, a on postoji u vidu utjecanja na javne politike i na to kako Grad usmjerava politike prema mladima. Prema tome usmjeravamo naš rad. Ono što na toj razini vidimo da je nepovoljno po mlade, e tu reagiramo – kaže Torbica.

Druga linija djelovanja Mladforme je uperena protiv tradicionalizacije društva. Torbica priča kako su, vezano uz osječki „Hod za život“ 2021. u jeku koronavirusa, organizirali onlajn kampanju pod nazivom „Stvari na koje ne šutimo“. Dogodilo se to na dan predizborne šutnje, kada je „Hod za život“ dobio dozvolu za svoju akciju za ograničavanje prava žena, a podržale su ih određene političke strukture. Kampanju je zamijetilo preko 80 tisuća ljudi. Lani su pak organizirali „Piknik solidarnosti“, solidarno sa svima ugroženim, ranjivima i onima koji priželjkuju jednaka prava na izbor za sve građane.

– Naša sloboda prestaje tamo gdje ugrožavamo tuđu. Poruke koje se mogu čuti na „Hodu za život“ nisu orijentirane samo na njih pa problem nastaje kada žele drugima ograničavati ljudske slobode. Našim akcijama želimo inspirirati mlade da kažu glasno kada se takve stvari događaju. Ironično je pritom da suprotna strana demokratskim metodama promovira nedemokratske ideje. Derogiranje prava žena nije prihvatljivo u bilo kojem obliku i mi ćemo se tome uvijek glasno i jasno suprotstaviti – ističe Torbica.

Osim otpora tradicionalizaciji, dodaje, reagiraju na manjak participacije mladih u političkim odlukama – dakle, osnovno je da se mlade pita kakav će život biti u gradu u kojem žive. Nada u bolje društvo time ih ne napušta.

piše Dragan Grozdanić