Dvadeset i drugog jula u Barceloni je otvorena Ulica Narodne olimpijade, kojom se odaje počast jednom od najznačajnijih sportskih projekata republikanske Barcelone. Ceremonija imenovanja ulice održana je na 90. obljetnicu Narodne olimpijade, koja je 1936. bila zamišljena kao alternativa Olimpijskim igrama u Berlinu koje je organizirao nacistički režim. Narodna olimpijada na kraju je otkazana zbog izbijanja Španjolskog građanskog rata, ali mnogi sportaši i sportašice pridružili su se ratnoj borbi na strani Republikanaca.

Riječima Sare Belbeide, vijećnice okruga Horta-Guinardó, nova ulica simbolizira „predanost Barcelone očuvanju povijesnog pamćenja i obrani demokratskih prava i sloboda“. Uvrštavanje Ulice Narodne olimpijade među nove nazive ulica u Barceloni ispunjenje je dugogodišnjeg zahtjeva memorijalnih organizacija. Istoga je dana otvoren i Trg Josepa Fontane, koji se nalazi nekoliko metara od nove ulice. Imenovanjem trga po Fontani Barcelona odaje počast jednoj od najutjecajnijih osoba u suvremenoj katalonskoj historiografiji. Rođen u Barceloni 1931. i preminuo 2018., Fontana je posvetio svoj život proučavanju suvremene povijesti i obnovi historiografskih istraživanja u Kataloniji i Španjolskoj.

Obilježavanje velike obljetnice nastavljeno je u Paviljonu Republike raspravom o nasljeđu Narodne olimpijade koju su vodili povjesničari Carles Santacana i Xavier Pujadas, autori knjige „L’altra olimpíada: Barcelona ’36“ („Druga Olimpijada: Barcelona ’36“). I u Madridu je obilježena ova važna obljetnica – deseci sportaša iz Kastilje trebali su sudjelovati na olimpijadi 1936., a bili su i sudionici raznih bataljuna koji su pomogli u obrani Madrida od fašista te godine. Na ulicama Madrida ponovno se čulo „No pasarán“, a obilježavanje obljetnice Narodne olimpijade preklopilo se s danima španjolske euforije zbog pobjede nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu. Kružile su tako fotografije proslava, službenih prijema reprezentacije, državnih simbola i monarhijskih mamaca kroz koje sportski uspjeh biva entuzijastično reafirmiranje nacije.

Svjedočiti zlatu španjolske reprezentacije na FIFA-cidnom Svjetskom prvenstvu uz bok obljetnici Narodne olimpijade budi nelagodu, ili bi barem trebalo.

Kao prvo, Narodna olimpijada organizirana je kao potpuno suprotna natjecanjima kakvo je bilo recentno Svjetsko nogometno prvenstvo (koje je veoma nalikovalo Hitlerovim Olimpijskim igrama 1936. i Mussolinijevom Svjetskom prvenstvu 1934.). Drugo, Narodna olimpijada nije bila samo sportska alternativa. Odražavala je Barcelonu u kojoj je radnički pokret njegovao opsežnu mrežu kulturnih centara, sindikata i organizacija na lokalnoj razini, a koje su kulturu, obrazovanje i sport shvaćale kao alate za emancipaciju. To su bili početni koraci ka društvenoj revoluciji koja je ozbiljno zaprijetila buržujima.

Treće, Narodna olimpijada nije bila zamišljena kao institucionalni prikaz ili natjecanje usmjereno na jačanje prestiža države. Za radnički pokret, događaj je nastojao pokazati da internacionalizam može prestati biti apstraktna težnja i postati zajednički politički projekt. I za kraj, nekoliko rečenica iz manifesta olimpijade objavljenog davne-današnje 1936.: „U zemljama gdje postoje fašističke tendencije sport se zloupotrebljava u militarističke svrhe i gotovo otvoreno se obučavaju regruti za fašističke bande i fašističke vojske. Fašizam mijenja pravi duh sporta, pretvarajući progresivni pokret za mir i bratstvo među narodima u kotačić u ratnom stroju.“

piše Ivana Perić