Stanje u tekstilnoj industriji danas je sve samo ne održivo. Radnice i radnici koji šivaju za velike brandove nerijetko rade u neljudskim uvjetima, a njihovo radno vrijeme i plaće ne omogućuju im humani život. Osim samih radnika, tekstilne prakse poput inzistiranja na poliesteru ugrožavaju i okoliš. No sve je više inicijativa koje promoviraju održive prakse i doprinose smanjenju štetnog utjecaja modne industrije. Jedna od njih je obrt ParamParam Snježane Horvatić Popović, koji je specijaliziran za upcycling, tj. prenamjenu nošenog tekstila u nove svrhe.

Uz obrt, Snježana i podučava. Kako bih je upoznala, prijavila sam se na njezinu radionicu ŠivPop u Zelenoj akciji na kojoj sudionice i sudionici uče šivati, raditi popravke i izrađivati nove komade od tekstila čiji je prvotni kroj dosegao svoj rok trajanja. Dok me podučavala paranju i šivanju, ispitivala sam je o svemu što njezin rad čini posebnim.

Po struci tekstilna dizajnerica, Snježana se prenamjenom tekstila počela baviti već u mladima danima, koliko iz potrebe, toliko i iz kreativnih pobuda.

– Kasnih 90-tih si nisam mogla priuštiti neke cool ili otkačene odjevne predmete pa sam ih izrađivala sama. Jedna od prvih stvari bila je pretvorba starih traperica u unikatni šos i ukrašavanje ručno ušivenim perlicama. Kasnije se to pretvorilo u upcycling stvari za obitelj i frendice, pa onda popravke i krpanje odjeće vlastitoj djeci. Svemu pokušavam produžiti vijek trajanja, a s odjećom to stvarno i možemo.

Usluge prenamjene odjeće danas nudi klijentima u radioni u kojoj glavnu ulogu igraju digitalni šivaći stroj s dodatkom za mašinski vez, prostorija prepuna doniranog tekstila te Snježanin individualni pristup.

– Uvijek uvažavam potrebe, želje i stil klijenata. Naša suradnja nije samo narudžba proizvoda, već upoznavanje i zajedničko stvaranje nečeg osobnog, unikatnog i održivog. Stare uspomene iz ormara – prve traperice, djedova košulja, bebina haljinica – mogu postati skroz novi tekstilni proizvod s novom funkcijom, npr. od košulje nastane jastuk-uspomena, a od traperica torba. Ovakav pristup i način smanjuje potrebu za kupovinom novog i bacanjem starog – rekla je.

Kako biste oživjeli one komade od kojih vam se najteže rastati, možete joj se javiti putem e-mail adrese kontakt@paramparam.eu ili Instagram profila @param_param_upcycle. Pritom ćete znati da radite sa stručnjakinjom iza čijih aktivnosti stoji velika predanost umanjenju ekološke štete.

– Modna industrija danas proizvodi više od sto milijardi odjevnih predmeta godišnje koji se prodaju po principu “kupi jeftino i baci brzo”. Rezultat su milijuni tona tekstilnog otpada godišnje, dok se svega jedan posto reciklira. Vjerujem da bismo, da se danas zaustavi sva proizvodnja odjeće na svijetu, imali dovoljno odjeće za sljedeće tri generacije – pričala mi je Snježana, učeći me kako navesti konac na iglu.

Na ŠivPopu sam naučila još mnogo toga: kako zakrpati rupe na odjeći, kako izraditi trajnu blazinicu za čišćenje kože i kako raditi na šivaćoj mašini – za potonje, upozorila me Snježana, bitno je odvojiti vremena i biti spremna na pokušaje i pogreške. Po vještini ostalih sudionica i sudionika bilo je očito da već dugo dolaze na njezine radionice.

– ŠivPop je zapravo kolektiv koji se unazad godinu dana osposobio za rad i kreativno razmišljanje kod prenamjene tekstila. Uz njega, suradnje su vrlo česte i samo se nadograđuju. Tu je i mala škola šivanja u udruzi Vestigium, gdje se može donijeti i vlastita šivaća mašina te učiti na njoj – kaže Snježana.

Tu je još i mnogo više. Uz Vestigium i Zelenu akciju, Snježana je surađivala i s Udrugom za nezavisnu medijsku kulturu na radionicama upcyclinga u srednjim školama u Zagrebu, Osijeku i Rijeci. S udrugom Zeleni Klik provodila je radionice popravaka i šivanja zavjesa sa štićenicima Prihvatilišta za beskućnike u Velikoj Kosnici. Odaziv na takve programe, kaže, sve je bolji.

– Za radionice šivanja ima sve više interesa. Radionice prenamjene tekstila bile su nekako apstraktne na početku i prijavile bi se jedna ili dvije osobe. Danas je to bolje, no još uvijek ima puno prostora za rast.

No čak ni to nije sve u Snježaninom svijetu održive mode. Sljedeće događanje na kojem smo se susrele bio je buvljak razmjene u Vestigiumu, još jedna od inicijativa kojima pokušava donijeti pozitivnu promjenu. Te sunčane subote, svi su mogli donirati do pet komada vlastite odjeće. Iskoristila sam priliku da doniram svoje i opskrbim se tuđim komadima, od kojih su neki bili iznimno kvalitetni i dobro očuvani. Ne čudi što su upravo takva događanja sjajno posjećena.

– Praksu razmjene odjeće pokrenuli smo prije tri godine i tada je došlo nekih šest-sedam posjetioca, a zadnju razmjenu posjetilo je više od 65 ljudi. Događaj razmjene odjeće, tzv. swap party, odličan je model kojim možemo doskočiti modnoj industriji. Besplatna razmjena rijetko koga ne razveseli, a takve događaje radimo svake zadnje srijede u mjesecu u Zelenoj akciji i zadnju subotu u mjesecu u Vestigiumu – ispričala mi je Snježana.

Zapisavši termine, odlučila sam iskoristiti priliku kako bih što više naučila o načinima na koje mogu doprinijeti održivoj modi te sam je zasula pitanjima. Prvenstveno me zanimalo što misli o second hand trgovinama koje su danas sve popularnije.

– Kada kupujemo rabljenu odjeću, ne potičemo novu proizvodnju, nego produžujemo život postojećem proizvodu, što je dobro. Oni su dio rješenja, ali ne i zamjena za dublju promjenu u načinu na koji razmišljamo – ili ne razmišljamo – i trezveniji, odgovorniji stil života – rekla je.

Ključ je, dakle, u promjeni načina na koji razmišljamo o odjeći. Upravo zato, Snježana me potaknula da dodatno razmislim o vlastitim navikama kupovine i odnosu prema onom što stavljam na sebe.

– Prije kupovine, postavi si pitanja – trebam li ovo stvarno? Koliko sličnih stvari već imam? Istraži ponudu malih i lokalnih proizvođača, a sve megabrendove pokušaj izbjegavati. Većinom su oni krivci za masovnu proizvodnju, loše radne uvjete i ogromnu količinu otpada, a većinski udio njihovog materijala je poliester, tj. plastika. On nije dobar ni za kožu ni za okoliš. Uvijek pažljivo prouči sastav materijala prije kupovine, to je ključni korak u osvještavanju o kvaliteti i održivosti odjeće koju nosimo.

Prije no što sam odjurila dalje, zahvalila sam Snježani na savjetima i odlučila nastaviti učiti i mijenjati svoje prakse uz inicijative poput njezinih. Kao i meni i polaznicima njezinih radionica, Vrata ParamParama, kao i vrata održive mode, otvorena su i vama – potrebno je samo zakoračiti.

piše Julija Savić