Profesionalna stonoteniserka, sportistkinja velikog srca i žena nevjerojatne mentalne snage, Željana Ristić danas živi život koji je sama izgradila uprkos svemu što ju je pokušalo zaustaviti. Njena priča počinje veoma rano, kada je sa tri godine doživjela saobraćajnu nesreću koja joj je promijenila život iz korijena.

– Vremenom sam naučila da prihvatim svoj život i da ne pitam „zašto baš ja“, nego „šta mogu da napravim od ovog života“. Ta situacija me je naučila pravim vrijednostima da cijenim život, ljude koji me vole, male pobjede i snagu koju nosimo u sebi. Upravo zbog svega što sam prošla, postala sam osoba koja se bori, ne odustaje i uvijek traži razlog da ide naprijed. Ne gledam na sebe kao na žrtvu nesreće, već kao na nekoga tko je iz teške priče izgradio snažan život – govori Željana.

Njeno odrastanje nije bilo lako. Mnogo vremena provodila je po bolnicama, prolazila kroz fizičke i emotivne izazove, a posebno težak period bio je dok je živjela i odrastala u Bosanskom Brodu.

– Zbog neprilagođenosti okoline i prepreka s kojima sam se svakodnevno susretala, odrastanje mi nije bilo lako. Bilo je trenutaka kada mi je sve djelovalo preteško za jedno dijete – govori te dodaje kako se preseljenjem u Novi Sad za nju događa veliko životno poglavlje.

Danas je profesionalna stonoteniserka koja nastupa u kategoriji 1, kategoriji sportista s najtežim oblikom invaliditeta. Prvi turnir odigrala je 2022. godine i odmah osvojila svoju prvu medalju. Žene s invaliditetom suočavaju se s dvostrukom diskriminacijom, kao osobe s invaliditetom i kao žene. Rodne norme i stereotipi dodatno otežavaju njihovo uključivanje u sport. Mnoge zajednice još uvijek njeguju stavove da žene, posebno one s invaliditetom, ne mogu ili ne treba da se bave sportom, koji zapravo predstavlja važnu oblast za promovisanje međusobnog razumijevanja, inkluzivnih praksi i aktivnog uključivanja mladih s invaliditetom, kao i mladih koji su u riziku od socijalne isključenosti. Kroz sport se podstiču jednakost, timski duh, samopouzdanje i razvijanje socijalnih vještina, čime se doprinosi stvaranju inkluzivnijeg i pravednijeg društva.

– Sve to sam prevladala prije svega svojom upornošću, snagom volje i vjerom da me negdje čeka život koji će imati više smisla i više radosti. Mnogo mi je pomoglo to što nikada nisam dozvolila da me teški periodi definišu, nego sam ih posmatrala kao dio puta koji me gradi. Korak po korak, učila sam da prihvatim promjene, da se borim za sebe i da u svakoj teškoj situaciji pronađem nešto što će me ojačati – kaže Željana te dodaje kako su takmičenja na međunarodnom nivou izuzetno zahtjevna te kako je potrebno puno fizičke i mentalne snage.

Njeni dani danas potpuno su podređeni sportu. Treninzi počinju rano ujutru, a tokom dana ima dva intenzivna treninga koja traju po dva sata.

– Radimo dosta na taktici, tehničkim elementima i ponavljanjima. Cijeli dan mi je organizovan oko sporta, ali uz trening je jednako važan i oporavak. Ipak, ono što često ostaje nevidljivo publici jesu mentalne borbe kroz koje prolaze profesionalni sportisti – govori Željana.

Veliku ulogu u njenom životu imaju upravo ljudi koji su od početka uz nju.

– Podrška porodice, prijatelja i trenera mi mnogo znači. Trener je uz mene svakodnevno i osim stručnog dijela daje mi i emocionalnu stabilnost. Porodica i prijatelji mi daju sigurnost i vjeru kada je najteže.

Iako je sport veliki dio njenog života, privatno njeguje i svoju nježniju, kreativnu stranu.

– Volim da izlazim sa društvom, idem na koncerte, pjevam i slikam. Pored toga sam i model jednom fotografu. Sve to mi pomaže da pronađem balans i napunim energiju. Važno je pričati ovakve priče jer one mogu nekome dati nadu i motivaciju. Takođe, važno je zbog razbijanja predrasuda i boljeg razumijevanja života osoba sa invaliditetom.

Kada je riječ o podršci države, postoji određena financijska pomoć i podrška osobama sa invaliditetom, što je svakako važno. Međutim, nekima je ta podrška dovoljna, dok drugima nije, i to zavisi od individualnih potreba i situacije. Željana smatra da uvijek ima prostora za unapređenje sistema podrške, kako financijske, tako i uopšteno organizacione, kako bi svaka osoba sa invaliditetom imala ono što joj je zaista potrebno za kvalitetan i dostojanstven život.

Ima dva lična asistenta i do njih je došla kako kaže, relativno lako, jer su to ujedno i njeni prijatelji.

– To mi mnogo znači, jer se sa njima lako dogovaram, imamo dobar odnos i samim tim mi je svakodnevno funkcionisanje i trening mnogo lakši i komforniji. Ipak, vjerujem da za druge osobe sa invaliditetom pronalazak asistenta može biti znatno teži i da to dosta zavisi od vrste invaliditeta i samih potreba osobe.

Osobe s invaliditetom koje nemaju adekvatnu podršku često se suočavaju s nizom ozbiljnih problema u svakodnevnom životu. Bez pomoći zajednice ili sistema socijalne skrbi, otežano im je zapošljavanje i financijska stabilnost, što ih može dovesti u rizik od siromaštva.

Evropski dan samostalnog života obilježava se od 2014. godine 5. maja. Širom Evrope organizuju se različite aktivnosti, konferencije za novinare, onlajn kampanje, radionice i javni skupovi kako bi se ukazalo na značaj autonomije osoba sa invaliditetom i promovisalo njihovo pravo na samostalan život, jednako učešće i punu inkluziju u zajednici. Podsjeća se na brojne prepreke sa kojima se osobe sa invaliditetom i dalje suočavaju, poput arhitektonskih barijera, otežanog pristupa obrazovanju, zapošljavanju, prijevozu i informacijama.

Željanina najveća pobjeda je što je uprkos teškoj dijagnozi (kvadriplegiji), odnosno povredi vratne kičme i oduzetosti sva četiri ekstremiteta, uspjela da izgradi život u kojem živi samostalno i ispunjeno.

Razmišljajući o budućnosti, ima velike snove. Njen najveći cilj trenutno je medalja na Svjetskom prvenstvu na Tajlandu, a zatim i plasman i medalja na Paraolimpijskim igrama u Los Anđelesu. Pored toga, cilj joj je da bude uspješna i ispunjena i van sporta te da stvori porodicu.

– Za mene, Paraolimpijske igre su apsolutno realan i najveći cilj u karijeri. To nije nešto što posmatram kao san koji je daleko, već kao rezultat za koji svakodnevno radim i kojem potpuno posvećujem svoj trening, disciplinu i mentalnu snagu – kaže.

– Voljela bih da ljudi shvate da invaliditet nije ograničenje za snove, uspjehe i ispunjen život. I da kolica nisu dio našeg karaktera, nego samo pomagalo uz koje živimo i uz koje ostvarujemo svoje ciljeve i snove. Ako postoje volja i trud, granice se mogu pomjerati mnogo dalje nego što na početku mislimo – poručuje Željana.

piše Jelena Mirić