Revolucija na tržištu

Beogradska umjetnička grupa KURS kroz svoj brend Manonija okrenula se od projektnog financiranja prema „običnom tržištu“, gdje nudi proizvode s motivima antifašizma, radničke borbe i solidarnosti

Mirjana Radovanović i Miloš Miletić (Foto: Nemanja Knežević/Before After)

Tema uvjeta rada i preživljavanja u umjetničkom i kulturnom sektoru počela se relativno nedavno probijati iz neformalnog okruženja i socijalnih mjehurića u donekle širu diskusiju. Frustracija koja pogađa sve više kulturnih radnika, a možemo im slobodno pridružiti i medijske radnike te one u civilnom sektoru, nije sam kreativni rad nego namakanje sredstava koja omogućuju, kako nastavak toga rada, tako i samu egzistenciju radnika. Odobreni grantovi možda neko vrijeme olakšavaju život „sretnom dobitniku“, no vrlo brzo se pitanje održivosti takvog modela vrati na dnevni red, a agonija prekarnosti samo se produbljuje.

Mirjana Radovanović i Miloš Miletić iz beogradske umjetničke grupe KURS, pronašli su način da iz takvog modela izađu. Grupa je inače poznata odranije, po muralima koji krase javne površine širom regije. U Hrvatskoj su oslikali mural u tvornici ITAS Prvomajska u Ivancu u znak podrške organiziranju tamošnjih radnika. No 2018. godine svoja su znanja i vještine odlučili iskoristiti za razvoj brenda Manonija koji ima liniju tekstila, pribora za pisanje i postera.

– U suštini Manonija je plod naše odluke da prestanemo da kroz pisanje projekata konkurišemo za sve manje fondove, kroz koje nismo mogli da obezbedimo minimum sredstava za život. Rešili smo da izađemo sa tržišta projektog finasiranja i da se okrenemo publici i „običnom“ tržištu – objašnjavaju nam Mirjana i Miloš.

Planeri brenda Manonija (Foto: Manonija)

Kažu i da Manonija nije skretanje od umjetničke prakse, „već njeno oslobođenje“.

– KURS sada funkioniše sa mnogo manje pritisaka, radimo umetničke i istraživačke projekte kad za to postoje sredstva i vreme. Sami odlučujemo šta je sadržaj ilustracija koje plasiramo kroz Manonija proizvode i tu imamo potpunu slobodu – dodaju.

Antifašizam, radnička borba i solidarnost česti su motivi ilustracija otisnutih na Manonijinim proizvodima. Primjerice, tu je ilustracija nastala po fotogafiji partizanke Mire Pejić te ilustracija prema fotografiji iz 1944. godine na kojoj su bolničarke Prve krajiške udarne brigade – Aranđelovac. S obzirom da je borba za slobodno vrijeme tema koja se provlači kroz proizvode (postoji kolekcija „Odmor je otpor“), upitali smo ih jesu li se zaista otrgli od načina života koji zamagljuje granice privatnog i poslovnog. Slažu se da je do neke promene došlo, ali ne i do „istinskog oslobođenja vremena“.

– Ono što se promenilo od kada ne zavisimo od fondova i što nam dosta znači je to da nam 31. decembar nije rok za sve što smo planirali i da nije smak sveta ako se stvari ne završe do kraja kalendarske godine, a i ne moramo da podnosimo iscrpne izveštaje o trošenju para. U tom smislu je lakše, nema anksioznosti koju rad u tom polju neminovno prouzrokuje – objašnjava nam umjetničko-dizajnerki tim.

Priznaju da se dešava da rade više nego što bi željeli, no da je to „za sada neka vrsta svesne žrtve kako bi Manonija došla do ciljane stabilnosti“.

– Često smo prinuđeni da sami sebe podećamo da je odmor otpor i da neke obaveze mogu da sačekaju i da neke poslove možemo da odbijemo – nadodaju.

Iza Manonije također stoji Mirjanin i Milošev istraživački rad. 2016. godine objavljena je publikacija „Lekcije o odbrani: Prilozi za analizu kulturne delatnosti NOP-a“ čiji su koautori, zajedno s povjesničarkom umjetnosti Mirjanom Dragosavljević.

– Kao KURS smo sproveli nekoliko kompleksnih i dugotrajnih istraživanja, kroz koja smo sakupili dosta materijala i znanja koje želimo da podelimo sa širom publikom. Dugi niz godina glavno polje našeg interesovanja je revolucionarni period u Jugoslaviji i Narodnooslobodilačka borba, za koji se vezuje i naše najpoznatije istraživanje o kulturi u NOB-u – prisjećaju se.

Manonija im sada omogućuje da ta znanja transformiraju u „formu koja komunicira sa ljudima na drugačiji način od radova u galeriji ili knjiga“. Uz to, kroz Manoniju obrađuju mnogo više tema. Iako kroz umjetničku praksu nisu adresirali pitanje ekologije, ona je našla svoje mjesto u Manoniji pa se u liniji proizvoda „Priroda i borba“ nalaze majice od organskog pamuka sa motivima ugroženih životinjskih vrsta, primjerice stepskog sokola ili ribe kečige. To je i „solidarni proizvod“ koji pomaže rad nekoliko udruženja koja se bore za zaštitu životinja.

– Kod nas je pitanje ekologije praktično postalo deo borbe za bolje životne uslove. Beograd je poslednjih par godina u svetskom vrhu po zagađenju vazduha, strane kompanije ne poštuju zakone o očuvanju životne sredine, a država praktično rasprodaje prirodne resurse. Sami smo više puta tokom šetnji u prirodi svedočili rapidnom uništavanju šuma, reka, jezera – napominju.

Kako su pokretanjem brenda ušli u proizvodne procese, pitanja o uslovima proizvodnje i materijalima postalo je neminovno. Trude se imati materijale iz provjerenih izvora i organskog porekla. Mirjana i Miloš su od samog početka Manonije razvijali model poslovanja koji podrazumijeva lokalnu proizvodnju, male tiraže, transparentnost proizvodnog procesa, kao i fer odnos prema suradnicima i proizvođačima, a imaju „solidarni proizvod“ od čije prodaje dio novca ide lokalnim udrugama, što nas opet dovodi do pitanja održivosti i preživljavanja.

Majica Naša pjesma (Foto: Manonija)

– Za sada se oko 90 posto naše proizvodnje realizuje u Zemunu, što nam omogućuje da pratimo proizvodne procese. Od svih partnera smo dobili odobrenje da posećujemo proizvodne pogone i da komuniciramo sa radnicama i radnicima, jer nam je važno da znamo da se naše majice i notesi proizvode u normalnim uslovima. Takođe se trudimo da kroz odricanje od dela profita razvijemo model podrške udruženjima u borbama koje su bliske našim stavovima, tako je nastao i solidarni proizvod. Sve to zahteva dosta odricanja sa naše strane i sa sobom donosi rizike, ali je to naša odluka jer verujemo da će se na duže staze sve to pozitivno razvijati. Za sada uspevamo da obezbedimo sredstva za minimalna primanja, što je delimično posledica i nestabilnih cena sirovina i stalnog poskupljenja proizvodnje – objašnjavaju.

Zanimalo nas je i primaju li kritike na račun toga da su, dok se bore za pravednije društvo i pozivaju na otpor kapitalizmu, u konačnici ipak na slobodnom tržištu. Kažu da su kritike prisutne „i od levih moralista i od desničara“.

– S obzirom da živimo u kapitalizmu, ne vidimo načina da budemo van tržišta i ne treba da se zavaravamo da je to moguće. Pitanje je koja je to delatnost koja operiše van tržišta i obezbeđuje finansije za život. Ranije smo bili na projektnom tržištu i „laktali“ smo se za fondove sa svojim poznanicima i prijateljima. U svojim umetničkim radovima promišljamo bolje i pravednije društvo, ali verujemo da se do njega neće doći malim promenama u kapitalističkom sistemu – odgovaraju nam i dodaju da im je više nego jasno da sloganima na majicama i ilustracijama neće srušiti kapitalizam.

No isto tako kažu da nema razloga da se polje mode i primijenjenog dizajna ne koristi za promoviranje lijevih politika. Njihovi su proizvodi tu da skrenu pažnju na neka važna pitanja i da podsjete „na neke važne istorijske borbe koje su dovele do pozitivnih društvenih promena“.

– Ono što kroz brend pokušavamo, u ovom društvu u kome smo prinuđeni da živimo i radimo, je da eksperimentišemo i tražimo načine za pravedniji sistem poslovanja, i još važnije, da stvaramo male sisteme podrške – zaključuju Mirjana i Miloš.

piše Anja Vladisavljević