Nekoliko redova plastičnih stolica, kubanska, palestinska i sicilijanska zastava, plakati protiv NATO baza na jugu Italije, mali šank i prolaz kroz koji vidimo boksački ring i sprave za vježbanje. Nalazimo se u skvotiranom prostoru ExKarcere u centru Palerma, koji je prije 15 godina spašen od propadanja. Godine 2013. ovdje je pokrenuta Palestra Popolare (Narodna teretana), koja opstaje i danas, fokusirajući se na boks, tajlandski boks i dizanje utega. Boksački antifašistički klub generacijski je i financijski pristupačan, a uz sportski program organiziraju i filmske projekcije, muzička druženja, tribine, kuhanja.
„Život u Palermu je izbor. To znači boriti se za našu budućnost, a time i za zdravlje svih stanovnika grada. Odabir života u Palermu također znači podršku našim najmlađima i borbu za njihove živote ovdje – za zdrav i dostojanstven život. Boks je sport koji omogućuje poboljšanje koordinacije i povećanje sposobnosti reagiranja na vanjske podražaje, čak i u stresnim uvjetima. To je kolektivna tjelesna vježba koja nas čini jakima i samopouzdanima. Prenijet ćemo našu viziju, naše vrijednosti i važnost zajedništva novim generacijama“, čitamo tekst s jednog od plakata koji najavljuje novu boksačku sezonu za najmlađe.
Došli smo ovdje pogledati kratki dokumentarac „Fai La Mossa Giusta“ („Napravi pravi potez“), prikazan u sklopu obilježavanja obljetnice masakra u palestinskim izbjegličkim kampovima Sabri i Šatili, koji su cionisti i njihove falange počinili 1982. godine. Dokumentarac je snimljen 2025. u Šatili, danas bejrutskom getu, a fokus je na aktivnostima Palestinskog centra za mlade i projekta „Sport pobjeđuje granice“, kroz koji su povezane talijanske, libanonske i palestinske sportske inicijative. Uz boks, u Šatili se igraju nogomet i košarka, a u svim aktivnostima mogu sudjelovati i muškarci i žene. U maloj boksačkoj grupi tako se našla i jedna djevojčica.
Na projekciji u Palermu skupilo se pedesetak ljudi, pa u tišini pomno gledamo kako mladi boksači pred kamerom pričaju da boks doživljavaju kao alat za emancipaciju i osnaživanje, druženje i otpor gustom čemeru koji ih okružuje. U filmu prepoznajemo i lice jednog starog druga iz Šatile, Majdija Majzuba, Palestinca koji je cijeli život proveo u Šatili i koji je preživio masakr čiju obljetnicu obilježavamo. Imao je tada deset godina, sakrio se u džamiji sa svojom braćom i sestrama. U Šatili je desetljećima poznat kao Kapetan Majdi, posvećen i strastven, nezaustavljivo klupko energije. Inspiriran zanimanjem svoje kćeri za sport, Majdi je 2012. u Šatili pokrenuo prvi ženski košarkaški tim. Lijepo ga je vidjeti na platnu ovdje, u Narodnoj teretani, u treptavo i toplo sicilijansko veče. Ciao, druže!
Nakon projekcije članica teretane vodi razgovor s redateljem Lucom, a publiku telefonskim pozivom spaja i sa dvoje članova talijanske flotile koji se nalaze u Libanonu. Oni nam govore da su i u Bejrutu odali počast ubijenima u Sabri i Šatili, a svjedoče i o nastavku izraelskog bombardiranja južnog Libanona, iz dana u dan. Naši organizatori podsjećaju nas da je nakon razgovora na redu zajedničko večeravanje, a sve donacije koje se skupe tijekom projekcija i druženja idu direktno za Šatilu. Željom Kapetana Majdija, dio tih sredstava ići će dalje za južni Libanon, jer „njima sada pomoć treba više“. U ćakuli nakon projekcije, naši svjetovi se dalje spajaju, pa doznajemo da je baš ovaj film par mjeseci ranije prikazan u Rijeci, u sklopu programa 18. rođendana kluba Podrum.
piše Ivana Perić