Pivamo od muke, pivamo od sriće, vakat je – poručuju umjetnice iz novog vokalno-instrumentalnog sastava Vakat pjeva gangu. Buga Bosanac, Dunja Bakić, Ana Vujasić i Dalija Stanić interpretiraju gangu, vrstu narodnog dvoglasnog pjevanja iz oblasti Dinarida, Dalmatinske zagore i zapadne Hercegovine. Poštujući vokalnu tehniku i stih u desetercu, gangašice prilagođavaju pjesmu suvremenom uhu, baždarenom na moderne zvukove, pa tako gangaju uz diskretnu elektroničku podlogu. Stare napjeve čitaju u novom ključu, pretvaraju stihove suvremenih hrvatskih pjesnikinja u deseterce i pišu autorske stihove. Svojim pjevanjem, koje se pronosi kao vapaj, teleportiraju slušatelje u prapostojbinu gange, na polja duhana, u krš i draču. Izbor gange nije bio nasumičan. Grlenu pjesmu pogoni ono iskonsko, predačko po ženskoj liniji. Buga Bosanac, kompozitorica i osnivačica Vakata, intimno je vezana za gangu od djetinjstva. Porijeklom Hercegovka, Buga je ljeta provodila u Drinovcima. Njena baba je pjevala gangu i stihove zapisivala u bilježnicu. Tada se, govori nam, još uvijek moglo čuti kako je ljudi spontano pjevaju po selu.

– Ljetnim bi večerima kroz prozor dopiralo to grleno pjevanje koje me je odmalena oduševljavalo. Dugo sam željela raditi obrade gange, a kada sam zimus ponovno uzela babinu bilježnicu i udubila se u tekstove, ugledala sam u njima golemi potencijal da se kroz gangu počne progovarati o stanju suvremenoga društva i problemima prisutnima u današnjici. Dunja i ja smo pošle upravo od tih tekstova. Slučajno smo saznale da se baš u to vrijeme održava škola gange na koju smo se priključile i ondje upoznale Anu i Lanu, koje su s nama činile prvi postav Vakata. Lana je nedugo nakon našeg prvog nastupa na Trnjanskim kresovima upisala Muzičku Akademiju u Malmöu pa nam se pridružila Dalija – prepričava Buga.

Ganga je oduvijek služila kao medij kojim su se prenosile poruke, nekad skrivene, nekad eksplicitne. Izražavali su tako ljudi svoje brige i probleme, radosti i nadanja. Na primjeru gange iz bilježnice „Piši dragi na listu od loze koji mi te parobrodi voze“ evidentno je da su ljudi tada kroz gangu pjevali svoje trenutačno stanje, pjevali su što je njima bilo važno u tadašnjem trenutku, objašnjava Buga.

– Taj aspekt gange potakao nas je na razmišljanje o tome što je nama važno i o čemu je važno pjevati danas, kao i koji bi stihovi iz bilježnice mogli i dalje biti primjenjivi, jer mnogi su problemi svevremenski. Počele smo pisati i nove stihove potaknute vlastitim iskustvima i društvenim pitanjima za koje smatramo da je vrijeme da se o njima progovara više. Također, ganga ima u sebi i element krika, zaziva koji u Vakatu simbolizira poziv na pažnju, kao i na djelovanje. Zato smo se i odlučile na ime Vakat jer se taj turcizam koristi u BiH i implicira žurnost, da je došlo vrijeme za određeni čin. Moja je baba govorila „vakat je“ (vakat nam je poći), a mi smatramo da je krajnje vrijeme da se više i žustrije progovori o društvenim problemima i anomalijama, što mi činimo pjevajući gangu – poručuje Buga.

Ganga je oduvijek plijenila pažnju povjesničara i etnomuzikologa koji su je definirali kao čuvaricu životnoga iskustva i životne filozofije naroda. Također se smatra da je ganga jedno od posljednjih uporišta arhaičnog načina muzičkog razmišljanja dalmatinskog zaleđa. Postoji više vrsta ganga. Razlikuju se po kraju i načinu izvođenja, pa su im i imena takva, šarolika: bekinska, nahinska, bosanska, sicavica, brojanica, rastezavica… Ponegdje je u literaturi nepravedno zapisano da da je ganga „momačko skupno pjevanje narodnih pjesama u kojem jedan pjevač pjeva melodiju, a ostali ga prate držanim tonom.“

Članice Vakata objašnjavaju da su žene tradicionalno gangu i pisale i pjevale te kroz nju progovarale o problemima koji su ih mučili. „Pivaj, seko, ne daj srcu jada, imat ćeš se naplakati kada“ ili „Znat ćeš dragi, što je moja kletva, kad te bude trgala Neretva“ samo su neki od primjera autentičnog ženskog pisma. I baš zato je žensko kolektivno ganganje osobito moćno.

– Osim što sadržajno adresiramo važna pitanja, povezujemo se na neopipljivoj razini i naša snaga se multiplicira. U ovom ciklusu, Vakat se bavio pitanjima ženske slobode, (ne)uklapanja u uvriježene standarde, prava žene na vlastito tijelo, obiteljskim nasiljem i drugim vezanim pitanjima. O tome ćemo pjevati opet i opet, to je naša polazišna točka – otkrivaju gangašice.

Njihovi tekstovi pokrivaju spektar tema. U središtu je položaj suvremene žene, koji je često povezan s izazovima današnjeg društva: kapitalizmom i dvostrukom opresijom žena, prekarnim radnim uvjetima i nestankom socijalne države. Dotiču se i tema koje nadilaze rodne granice, poput globalne pravde i čovječnosti – ratne traume i genocida. Anonimno svjedočanstvo iz Facebook grupe #spasime, koja služi kao podrška ženama žrtvama obiteljskog i institucionalnog nasilja, pretočile su u deseterac.

Djevojke iz Vakata ne komuniciraju samo gangom. Svaki segment njihovog nastupa pomno je promišljen. U izvedbi koriste elemente originalne narodne nošnje iz Bosne i Hercegovine. Kostime u Vakatu razrađuje stilistica Eva Balažin.

Režirani nastup također je u službi lakšeg prenošenja poruke, s obzirom na to da je ganga, objašnjavaju, teško razumljiva forma današnjem slušatelju koji nije imao doticaja s gangom.

– Pokret simbolično prikazuje zajednicu žena i tako se moja osobna priča poopćuje, postaje dijelom šireg iskustva koje mnoge žene mogu prepoznati i osjetiti kao blisko. Zato na početku koreografije djevojke koje gangaju stoje ispred mene dok čitam tekst, one na sceni postaju simbolom svih žena koje se mogu, upisujući svoje iskustvo, poistovjetiti s tekstom, a potom staju oko mene simbolizirajući zajednicu koja je nužna podrška u proživljavanju iskustava i preživljavanju. Režiju i scenski pokret za Vakat potpisuje Ela Bogadi – govori Buga Bosanac.

Iza Vakata su tek dva nastupa. Poslije premijere na Trnjanskim kresovima u maju, gangašice su povele pjesmu u zagrebačkom Srpskom kulturnom centru u julu. Ta izvedba je bila osmišljena kao cjelovečernji program koji je uključivao i panel diskusiju nakon muzičkog djela. Na tom tragu će i nastaviti s radom: umjesto klasičnih koncerata na bini, njihov koncept je izvedba performativnog tipa u koju uključuju i publiku na različite načine.

– Za jesen je već jedna izvedba u planu, a jedna od ideja je pjevati gangu na način kako se ona oduvijek izvodila, u realnim životnim situacijama, dok radimo, družimo se, veselimo ili žalujemo – poručuju iz kolektiva Vakat.

piše Anja Kožul