Brod koji prkosi oluji

Foto IPP/Roberto Carli Livorno 21/12/2013 Campionato Italiano Calcio serie A 2013/14 Livorno - Udinese Nella Foto Luca Siligardi manda un bacio alla tribuna dopo aver segnato il goal del pareggio per il Livorno.

Krajem prošle godine zakutke novinarskog svijeta obišla je fotografija lučkih radnika u Livornu kako igraju nogomet tijekom štrajka koji su pokrenuli zbog neplaćenih prekovremenih i povećanog opsega rada. Radnici iste luke pola godine ranije završili su u vijestima jer su odbili utovarivati pošiljku oružja nakon što su saznali da je namijenjena izraelskoj luci Ashdod. “Luka Livorno neće biti suučesnik u masakru palestinskog naroda, već pogođenog teškim napadima”, poručili su iz L’Unione Sindacale di Base, sindikata lučkih radnika.

Radničko je šutanje lopte po praznim halama oglasilo zvono za pobunu u isto vrijeme dok se za preživljavanje borio gradski nogometni klub Livorno. Prije svega tri godine Livorno je igrao u Serie B, drugoj talijanskoj ligi, ali od tada je u naglom slobodnom padu. Klub osnovan 1915., žarki simbol ljevičarskog na talijanskom nogometnom obzoru (ipak se radi o gradu u kojem je osnovana Komunistička partija Italije), završio je na putu u likvidaciju. Navijači, okupljeni u kolektivu Livorno Popolare, za svoj su cilj postavili ponovno osnivanje kluba koji bi bio u njihovom vlasništvu.

Inicijativa je započela lani u veljači, a nakon što je okupila tri tisuće navijača, u svibnju je (sada ugašenoj) Associazione Sportiva Livorno Calcio poslala prijedlog za kupnju kluba za milijun eura. Kako je izvještavao novinar Ignacio Pato, navijači su se za svoju viziju poslužili citatom iz romana Q Luthera Blissetta: “Pomozite nam sastaviti brod koji će prkositi oluji.” Radi se o knjizi iz 1999., koju su napisala četvorica autora koristeći za pseudonim ime Blissetta, britanskog nogometaša i menadžera. U Italiji se 1990-ih razgranao Luther Blissett projekt, otvorena mreža koja je pod zajedničkim Blissett identitetom producirala različite kulturne i medijske sadržaje. Roman Q zadržao je legendarni status, ali unatoč toj referenci i organizacijskom žaru, ponuda navijača Livorna je odbijena. Za budućnost je (zasada) odabran model upravljanja svima znan i za većinu štetan – ponuda biznismena Paola Toccafondija, pod čijom je investicijskom palicom klub ponovno rođen kao Unione Sportiva Livorno, i ovu sezonu nastupaju u regionalnoj ligi Eccellenza Toscana.             “Trka s vremenom i izvanredna situacija najvjerojatnije neće dati da u ovoj prvoj fazi počne zajedničko razmišljanje i djelovanje, no nadamo se da će se nova uprava pokazati osjetljivom na sudjelovanje navijača u budućem životu kluba. Ako se ti uvjeti ne ispune, nastavit ćemo na svoj način graditi oblike narodnog sudjelovanja”, poručili su povodom Toccafondijeva preuzimanja kluba navijači i navijačice.

Dok Livorno čeka svoj brod koji prkosi oluji, prisjećamo se talijanskog broda koji su 1915., kad je klub osnovan, čekali u Bejrutu. Priča ide ovako. Glad i boleština su vladali Levantom. Muškarci su regrutirani da ratuju, žene same rintale. Među ljudima se počeo širiti glas o talijanskom brodu Rosana koji je krenuo prema Bejrutu. Rečeno je da nosi hranu. Žene su o dolasku broda počele svaki dan pjevati u luci. Njihova je pjesma postala Al Rozana, jedna od poznatijih arapskih narodnih pjesama. Dvije su verzije kraja priče. Jedna je da je do njih na kraju stigla tek vijest da je uvedena pomorska blokada. Druga je da je brod stigao, ali natovaren samo narančama i grožđem, jedinim čega su ljudi već imali. Koji god kraj bio točan, vrijedi i da za Al Rozanu to nije bio kraj, jer je i danas pjevaju diljem Bliskog istoka. Neka nova dica u lukama iste snove imaju.

PIŠE: Ivana Perić, Nada